S obzirom na to da se ne događa gotovo ništa oko izborne reforme, koja je zastala zbog očitih opstrukcija, veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u BiH Eric Gordon Nelson i voditelj Izaslanstva Europske unije u BiH Johann Sattler sastali su se s predsjedateljem Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Bakirom Izetbegovićem i zamjenikom Draganom Čovićem kako bi potaknuli dijalog o izbornim reformama... nužnim za povjerenje građana i napredak na putu k EU, piše Večernji list BiH.
To je prilično diplomatski objavilo američko Veleposlanstvo posredstvom naloga na Twitteru. Pri tome su, jednako diplomatski, ali i vrlo jasno uputili poruke srpskom lideru Miloradu Dodiku da SAD podržava teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
Weber, Marko...
- Zapaljiva retorika i koraci kako bi se potkopalo ova načela su nerealistični, neprihvatljivi i antidaytonski - poručeno je. Obratili su se i bošnjačkom kolegi Bakiru Izetbegoviću. - Prave reforme i ozbiljan dijalog, a ne destabilizirajuće akcije i retorika, ono su što će odvesti građane BiH u bolju budućnost. Ove akcije služe kao izgovor liderima da izbjegnu odgovornost za provođenje važnih reformi kao što su inkluzivne izborne i ograničene ustavne reforme - istaknuli su. No, suština je što tim detektiranjem stanja nije riješen problem jer bošnjački političari odbijaju razgovore o izbornoj reformi s obzirom na to da ih u ovom trenutku smatraju “rizičnim” te da nije dobar tajming za njih, a u podsvijesti očigledno drže projekt kojim se u 2022. planira realizirati iznimno rizičan projekt - nakon izbora pokušati posve eliminirati Hrvate iz vlasti, a onda njihovu ulogu svesti na pitanja kulturne, a ne nacionalne zajednice i konstitutivnoga naroda. Zbog zauzimanja da se dogovor postigne te BiH ostvari napredak, upravo su se dvojica vodećih međunarodnih diplomata i našla na meti kritika bošnjačkih političkih radikala, ali i njihovih višegodišnjih plaćenika, koji bh. Hrvate predstavljaju u diskriminirajućem svjetlu doslovno ponavljajući iste teze kao i naručitelji njihovih stavova. Tako je u posljednjem tweetu na svome nalogu Reuf Bajrović objavio kako će Središnje izborno povjerenstvo (SIP), koje su nametnule bošnjačke stranke, u Parlamentu primijeniti formulu izbora izaslanika za Dom naroda po popisu pučanstva iz 1991., pridržavajući se pravila o jednom izaslaniku iz svakoga naroda iz svih deset županija. Takav rasplet jamčio bi Bošnjacima mogućnost dominacije u Klubu Bošnjaka, Srba i ostalih, koji su doslovno svi Bošnjaci, a samo se predstavljaju kao predstavnici manjina, ali i u Klubu Hrvata. Ova načela posve podržavaju i sve su glasniji “analitičari” poput Bode Webera, Christiana Schwarz-Schillinga ili pak Josepha Marka, nekadašnjeg stranog ustavnog suca u BiH, koji je zaboravio kako je osobno sudjelovao u donošenju odluke o konstitutivnosti iz 2000. godine. A sada je apsolutno protiv te odredbe. Napose vezano uz dogovor o izmjenama Izbornoga zakona. - To je bio prljavi dil k etnofederalnim podjelama i realizaciji neispunjenih agendi iz devedesetih godina. U nastavku tog prljavog dila ušlo se u pregovore oko Izbornoga zakona koji, također, šalje opasne signale. Taj koncept etnofederalne ili soft podjele predstavlja podgrijavanje etničke podjele BiH te pokušaj prenošenja priče s lokalne na državnu razinu - kaže Weber koji uopće ne skriva kako s prijezirom odbacuje sve što dolazi s hrvatske strane. On zagovara, jednako kao i bošnjačka strana, krah pregovora o izmjenama Izbornoga zakona. - Sasvim je jasno da opasne ideje ne mogu biti realizirane. Ovo ludilo je opasno! To je igra koju već desetljeće i pol igra Milorad Dodik s jedne strane, ali i Dragan Čović s druge strane. Sada se govori o mirnim razlazima. Taj razlaz ne može biti miran - smatra Weber koji uopće ne vidi problem s prijedlozima bošnjačkih stranaka.
Između izdaje, EU i napretka
Točno je i da bošnjačka strana, odnosno stranke strahuju od toga kako bi se eventualni pristanak na izmjene Izbornoga zakona mogao reflektirati na lokalnoj političkoj sceni. To bi posve sigurno bio razlog za povlačenje optužbi i staro taktiziranje s time tko je izdajnik bošnjačkih nacionalnih interesa. Jednako kao što se to godinama događa i na srpskoj političkoj sceni, gdje se bilo kakva spremnost na kompromis automatski karakterizira izdajom. U takvim okolnostima teško je postići dogovor, no ne i nemoguće. Ponajprije zbog uloga koji stoji u pozadini. A to podrazumijeva izlazak zemlje iz dvoipoldesetljetnog nastavljanja rata u miru te njezinu euroatlantsku perspektivu. Sinonim za to je napredovanje zemlje, gospodarski oporavak, pravna država. Nažalost, čini se kako je više strancima nego domaćim političarima stalo da se to i ostvari. •