Ako je i bilo nepopravljivih optimista koji su vjerovali u mogućnost domaćih političkih aktera da postignu dogovor o izbornoj reformi u šestotjednom roku, koji im je ostavio visoki predstavnik Christian Schmidt, ono što se (ni)je događalo u tom vremenskom rasponu razbilo je i njihove iluzije. Ne samo da nisu postigli dogovor već čelnici političkih stranaka, prvenstveno Hrvata i Bošnjaka, nisu ni sjeli za isti stol, piše Večernji list BiH.
Teško da i sam Schmidt nije bio svjestan takvog epiloga, ali je, ostavljajući domaćim političarima nekakav dodatni rok za dogovor, kupovao vrijeme, otvorio sebi prostor da se "presabere". Očito mu je trebalo jer, iako je iskusan političar i diplomat, podlegao je pritisku bošnjačke politike i ulice da ne nameće rješenja koja bi, jasno je to, koliko-toliko relaksirala postizbornu situaciju i omogućila formiranje izvršne vlasti na federalnoj razini.
Sad je vrući krumpir opet u rukama njemačkog diplomata. Jasno je da unutar Vijeća za provedbu mira (PIC) ne postoji jedinstven stav oko toga treba li i kakve odluke Schmidt nametati. Špekulira se da Amerikanci i Britanci, ali i još neke članice PIC-a, podupiru nametanje odluke kojom bi se riješilo pitanje popune Doma naroda i osigurala kakva-takva nacionalna reprezentativnost u ovom zakonodavnom tijelu, ali i donijele odluke čiji bi cilj bio ubrzavanje formiranja vlasti nakon izbora. S druge strane, neslužbene su informacije i kako neke članice PIC-a, a prije svih Njemačka, nisu suglasne s takvim potezom. Otvoreno su se, što nije neočekivano, Schmidtovu eventualnom djelovanju usprotivile islamske zemlje. One tradicionalno štite stavove bošnjačke politike koja se ne želi odreći majorizacije Hrvata.
Ako su Schmidt i drugi međunarodni dužnosnici imali dvojbi oko toga, kreiranje kandidacijskih lista u Zeničko-dobojskoj i Srednjobosanskoj županiji moralo ih je razuvjeriti. Bošnjačke stranke su upadljivo veliki broj Hrvata stavile na svoje liste u ovim županijama nastojeći se dokopati trećine hrvatskih mjesta u Domu naroda. Već sad pripremaju teren da nakon izbora ignoriraju većinsku volju Hrvata i ponove "Alijansu" ili "platformu".
Posljedice takvog razvoja događaja su nesagledive i potpuno je opravdano očekivati da visoki predstavnik svojom odlukom konačno spriječi takav scenarij. To je minimum koji međunarodna zajednica mora osigurati jer je jasno da se trenutačno uopće ne razmatra problem uzurpacije hrvatskog mjesta u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, a što je problem na koji Hrvati upozoravaju 20 godina.
Upravo radi ovakvih situacija i postoji OHR. Ne spriječi li majorizaciju nema nikakva razloga postojati. U tom slučaju je očito i da su sve dosadašnje odluke tendenciozne a ne plod neke konzistentne politike s jasnom ustavnom perspektivom pa ih treba poništiti. To bi Hrvati mogli napraviti na općem saboru ili referendumom, uglavnom vratiti stanje u vrijeme prije sporazuma s Bošnjacima koji se očito ne poštuju. Nitko ne može reći da Hrvati nisu imali dobre volje te da nisu pokušali sve što se može pokušati, uključujući i očekivanje da OHR demonstrira smisao svoga postojanja....