Tek je jedna starica Hrvatica ostala živjeti u naselju Bradina kod Konjica u kojemu se stalno događaju pritisci, pljačke hrvatske imovine, a policija tek evidentira bez provedbe kriminalističkih istraga tko su pljačkaši koji katkada šalju i poruke s provalama u obiteljske kuće. Obiteljska kuća Josipa Zovke iz zaseoka Zovke u Bradini u noći na ponedjeljak šesti je put zaredom temeljito opljačkana, nakon što je samo večer ranije u tu kuću provaljeno.
Često obilazi kuću
Kako nam je posvjedočio Josip Zovko, njihova obiteljska kuća je ostala nedirnuta tijekom cijeloga rata i njihovi susjedi Bošnjaci su se prema njima odnosili krajnje korektno. Njegovi otac i majka su ostali živjeti cijeli rat u toj kući koja se nalazila na području pod nadzorom Armije BiH. Kada je otac umro 2011. godine, majka se preselila sa sinom živjeti u Mostar gdje je on izbjegao i napravio novu obiteljsku kuću. No, u posljednje vrijeme se stalno događaju pljačke, a čak u nekoliko navrata su provalnici samo obijali vrata i prozore prevrnuvši stvari koji su zatekli.
“Ja često, gotovo svakog dana dolazim u kuću, obilazim i svjedok sam stalnih napada, provala, pljački”, rekao nam je Josip. Jednom prigodom samo je obijeno sedam vrata i ništa nije ukradeno. Objasnio je kako je u posljednje dvije provale koje su završile temeljitom pljačkom svega što je ostalo vrijedno u kući, ponovno nazvao policiju koja je poslala samo ophodnju bez da su na teren izlazili pripadnici kriminalističke policije kako bi uzeli otiske i druge dokaze koji bi mogli poslužiti za otkrivanje počinitelja. Ili, to pak im nije ni cilj.
Prijeteće poruke
“Predzadnji put na podu sam pronašao polomljeni križ, Gopinu sliku i druge svetosti”, svjedoči Josip. O toj provali ga je, kaže, obavijesti susjed Bošnjak. Sutradan novi šok. Imanje koje se proteže na 60 dunuma i nalazi se nekih 300-injak metara dalje od magistralne prometnice M-17 potpuno je opustošeno, a pljačkaši su morali imati kamione i veliku organizaciju. Pokraden je najveći dio željezne ograde, dvije peći na drva, struju, televizori. Ukradeno je sve i iz pomoćnih prostorija, garaže, štale s koje su skinute i pojilice za krave. Josip se prisjeća i kako se prigodom jedne od ranijih pljački, razbojnik posijekao. Cijela kuća je bila puna krvavih tragova, što također policija nije dokumentirala uzimajući ove dokaze u obzir. On unatoč svim tim pritiscima i problemima, lošim odnosom policije s kojima je njegova obitelj suočena i stalnom obnovom uništenih objekata, odlučan je da neće prodati djedovinu. Nada se da će jednoga dana Zovke vratiti na svoje stoljetno ognjište.