Malo mi je neobično što mi je otac trener, ponekad je i prekritičan, ali to je dobro za moj razvoj – kaže Roko Runje o svome ocu Vedranu Runje, bivšem hrvatskom reprezentativcu koji je zadužen za vratare u Portu
Godinu i pol dana Roko Runje (21) je u Portu. Brani za drugu momčad ovog portugalskog velikana, a trenira s prvom momčadi. Roko nam se javio nakon jutarnjeg treninga. Pokušao je dočarati razinu portugalskog kluba.
- Svi znamo da je Porto po mnogočemu uz bok najvećih europskih klubova. Dosta mi je u adaptaciji pomoglo što sam brzo naučio jezik. Logično je da cijene koliko se trudiš prihvatiti nečije običaje.
Runje je u svakodnevnim procesima koji traju veći dio dana u trening kampu Porta.
Puno treninga
- U klub se dolazi prije osam sati ujutro, nakon doručka slijede video-analize, a potom treninzi. Poslije treninga ručak, pa još malo analiza i odmor. Nema mjesta za pogrešku. Plaćen si za posao koji voliš, pa može li bolje.
Runje brani za B momčad Porta u drugoj portugalskoj ligi.
- Trenutačno smo na osmom mjestu, ali sve do petog mjesta je u svega nekoliko bodova. Momčad je jako mlada i dobra. Prva momčad je utrci za Benficom, četiri su boda razlike i čekamo njihov kiks, a igramo finale kupa s Bragom. Prvoj momčadi sam se priključio za vrijeme svjetskog prvenstva, kada je Diogo Costa otišao za reprezentaciju, a ozlijedio se i drugi vratar Machedo.
Kakav je osjećaj bio ući u prvu momčad?
- Kao da te ubace u kavez s lavovima. Probudim se i ujutro za stolom pored mene sjedi veliki Pepe. Nisam mogao doći k sebi. Kada izađeš na teren, moraš zaboraviti zezanciju i na terenu je samo rat protiv najboljih.
Koliko su principi treninga drugačiji u odnosu na sve što je do sada doživio?
- Kada dođeš na tu razinu, moraš najprije biti zrela osoba. Svaki tjedan se mjere masti, kilogrami, na terenu se gleda svaka pogreška. No, jako puno cijene one koji naporno rade i šute.
Kakav je osjećaj biti u svlačionici s igračima koji vrijede puste milijuna eura, je li bilo treme?
- Tremu kao sportaš imaš pred svaku utakmicu. Važno je ne napraviti si pritisak. Vratar Diogo Costa vrijedi 80 milijuna eura, Pepe je vjerojatno najbolji stoper ikada, napadači su pedesetak milijuna. To su monstrumi. Nevjerojatno ih je vidjeti kako treniraju, impresivno. Na početku mi je bilo zastrašujuće. Nisi ni svjestan na početku gdje si došao.
Trener je Sergio Conceicao, još jedna portugalska legenda.
- On je htio da dođem u prvu momčad. Kao čovjek je iznimno korektan, njegova je prva i zadnja. Zahtjeva maksimalan rad i nema popuštanja.
Samo da učim
Teško je procjenjivati na taj način, no koliko je blizu, ili daleko do prilike u prvoj momčadi?
- Diogo je jedan od najskuplji vratara na svijetu, drugi vratar Claudio Ramos je nevjerojatan i treći je Samuel, također sjajan vratar. To su najbolji vratari u Portugalu, a na meni je samo da učim i napredujem. Trebam jako puno napredovati da dođem blizu njihove razine. Naravno, sanjam to, ali jako malo ljudi dobije priliku stati na vrata. Rad s vratarima je fantastičan.
A kako mu je raditi s ocem Vedranom, bivšim hrvatskim reprezentativcem koji je zadužen za vratare u Portu?
- Ne znam kojemu to igraču može biti ugodno. Čudan je osjećaj i normalno da je ponekad i prekritičan. Na početku moraš biti svjestan da radiš s najboljima i da si daleko od te razine. No, ne znam koji igrač ne voli ispravljati pogreške.
Otkrio nam je Runje nešto posebno zanimljivo.
- Više od dva mjeseca branio sam sa slomljenom kosti u ručnom zglobu desne ruke. Od sredine prosinca prošle godine do kraja veljače. Na treningu sam se ozlijedio, a stigla mi je prilika za stati na gol. To jednostavno nisam mogao ispustiti. Mogao sam ali život ti da šansu, pitanje je jesi li spreman, to je do tebe. Bilo je izrazito teško, no napredak u tom razdoblju ne mogu usporediti ni sa čim. Neizmjerna je privilegija braniti za ovaj klub. Operirao sam ruku prije dva mjeseca, a sada sam se vratio na gol prije dva tjedna.
Ova priča potvrđuje da je Roko pravi - Runje.
- Otac mi je poznat po tome. Ali da je bilo slomljeno ne znam što, dao bih sve da stanem na gol. Osjećao sam nenormalnu bol, a tri dana nakon toga sam stao među vratnice. Kada više nisam mogao trpjeti bolove, morao sam operirati.
Kako mu je u drugoj ligi?
- Jako me iznenadila medijska praćenost te lige, nevjerojatno. U momčadi imamo ozbiljnih talenata iz omladinske škole, no dovode i dosta stranaca. Svakog igrača iz B momčadi gledaju kao člana prve momčadi. Cilj mi je napredovati, znam koja mi je razina potrebna za prvu momčad. Želim doći makar blizu toga. Želio bih, naravno, braniti za prvu momčad, no još ima dosta rada do te razine. Moram se sada vratiti na gol, nakon ozljede.
Njegova vratarska priča počela je u Hajduku.
- To je najveći hrvatski klub, vrhunsko iskustvo i volio bih se jednog dana vratiti i braniti u Hajduku.
Roko je zadnji put za neke omladinske selekcije hrvatske reprezentacije (U-20) branio prije godinu dana na turniru u Dubaiju. Kasnije nije bio u fokusu nacionalne vrste. Statusom u velikoj momčadi kakav je Porto, sigurno zaslužuje mjesto na radaru izbornika mlade reprezentacije. No, sličan put prošao je i njegov otac Vedran koji je također išao težim putem i na kraju stigao do A reprezentacije. Svjestan je i Roko svega što je pred njim.
- Malo tko bi uspio napraviti ono što je napravio. Svi će uvijek pričati o meni kao o sinu nogometaša kojemu je lakše. No, niti jedan put nije lagan. To znaju svi oni koji su upoznati s pričom mog oca. Morao je imati nevjerojatnu snagu, upornost, kvalitetu ali i karakter za najvišu razinu. Tužno mi je to što je u inozemstvu priznatiji nego u Hrvatskoj. Nisam mogao imati boljeg trenera od oca ali i Diamantina Figueireda. Njih dvojica promovirali su Dioga Costu, najskupljeg svjetskog vratara. Treba li veća referenca!? - zaključio je Roko Runje.