Bijeg u virtualni svijet pojedinaca, na prvom mjestu onih najmlađih, u bespuća svijeta digitalne zabave, uglavnom kroz nasilne videoigre na konzolama i računalnim platformama, postaje glavni problem u svijetu, ovaj put zdravstveni, piše Večernji list BiH.
Odrasli pojedinci, mala djeca, adolescenti, svi na prvi pogled smireni i zadovoljavajućeg ponašanja. Međutim, ako im pokušate oduzeti omiljenu videoigru, spremni su na agresivne i samodestrukcijske metode.
Riječ je o ljudima opasno zarobljenim u virtualnom svijetu i samo im iskazana ljubav i obitelj mogu pomoći.
I dok se u regiji, a posebno u BiH, jako malo zna i radi na problemu ovisnosti o videoigrama, u lipnju prošle godine Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) klasificirala je ovisnost o računalnim igricama kao bolest. Time je po prvi put u povijesti nedvosmisleno potvrđeno da, iako na prvi pogled bezopasne, videoigre mogu uništiti živote ljudi i djece baš poput narkomanske ovisnosti.
Od velikog je značaja to što je ovisnost o videoigrama klasificirana kao bolest. Svjetska zdravstvena organizacija sada daje razdoblje od četiri godine da se sve to ratificira i prihvati, ali i, prije svega, da se stvore preduvjeti, primarno u vidu kadrova, organizacije i svega ostalog. Tu BiH stoji loše kao i ostale zemlje regije jer je problem detektiran nedavno i sad je potrebo obučiti kadrove koji će u budućnosti voditi priču oko bolničkog liječenja ovisnosti o videoigrama.
Prvi pacijenti iz BiH kod kojih je dijagnosticirana ovisnost o internetu i videoigrama stručnu pomoć već su potražili u Tuzli. U Klinici za psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli, točnije na Odjelu za socijalnu psihijatriju, nakon određenih tretmana uspješno su izliječeni.
“Ovisnost o internetu i videoigrama predstavlja nadolazeću epidemiju koja nam je u ovom trenutku potpuno nejasna jer su kliničke manifestacije rijetke. Međutim, na duge staze ovo će biti veoma ozbiljan problem, s obzirom na to da su mala djeca već počela stvarati svoj način pristupa internetu kroz elektroničke naprave koje se drže u rukama”, izjavio je prof. dr. Mevludin Hasanović, šef Odjela za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Društvene mreže, razne aplikacije za mobilne telefone i ostali mnogobrojni servisi koje internet nudi doveli su do pojave ovisničkog ponašanja među bh. građanima, posebno mlađom populacijom.
Ovisnost o igricama tek je vrh ledenog brijega, ali će za nekoliko godina predstavljati izuzetno veliki problem, upozorava dr. Ivica Mladenović, predstojnik Klinike za bolesti ovisnosti Instituta za mentalne bolesti u Beogradu i šef dnevne bolnice, u kojoj, između ostalog, leže i oni nesposobni da samostalno kontroliraju svoje porive kada su u pitanju videoigre.
Inače, psihijatar Mladenović je s kolegom dr. Goranom Lažetićem napisao jedinstvenu knjigu iz ove oblasti “Izgubljeni u virtualnom svijetu - ovisnost o internetu i videoigrama”, koja sadrži i terapijski priručnik.
Regiju je nedavno potresla priča o dječaku koji je u Srbiji počinio samoubojstvo zbog toga što mu je majka branila da igra videoigrice. Bio je star 12 godina, a stručnjaci tvrde kako su upravo to najosjetljivije godine kada su mladi najpodležniji ovoj pošasti.
Poražavajuća je činjenica kako ti mladi ljudi zanemaruju svoje obveze kako bi sve svoje vrijeme podredili igranju videoigara, neki čak do te razine da odustaju od škole nakon završene osnovne škole.
Izolirani, bez humanosti, na granici da žive isključivo u virtualnom svijetu, zapostavljaju aktivnosti koje su uobičajene (bilo da je to škola, druženje s drugima), dok je jedini vid razmjene informacija s drugom osobom moguć samo u kontekstu razgovora o novim tehnologijama, vrstama videoigara i slično. Ovo bi u načelu bile osnovne karakterne crte osobe ovisne o igranju videoigrica. U pitanju su mahom odrasle nezrele osobe, djeca, adolescenti ili oni koji su u životu zadržali princip zadovoljstva kao dominantan.
Kao i za druge bolesti ovisnosti, podložnija su djeca iz razorenih i neuravnoteženih obitelji i osobe koje već imaju neki psihijatrijski poremećaj, najčešće depresivni ljudi koji traže kompenzaciju za nedaće realnog života.
Osim psihičkih, nekontrolirano igranje videoigara izaziva i brojne tjelesne posljedice kao što su: sindrom karpalnog tunela (bol i ukočenost u rukama i zglobovima), naprezanje očnih mišića, sindrom suhih očiju, bolovi u potiljku, vratu i leđima, metabolički poremećaji (dehidracija, pothranjenost, gojaznost), glavobolje... Ovisnici su uvijek na jako visokoj razini programiranosti svog tijela kako bi mogli izići ususret svim zahtjevima videoigre. Ta djeca su pod stresom, koji ih zatim vodi u depresiju. Osobnost te djece takva je da su ona potpuno dislocirana, odsječena od realnog svijeta i na prvi pogled su mirna. A mirna su do razine kada im oduzmete to što je njihova osobnost.
Problem je i to što ovisnici imaju tendenciju sve dublje tonuti u tu priču. Ta pojava se zove učinak tolerancije.
A kako ne bi došlo do lupanja glavom o zid zbog propuštene prilike, potrebno je otvoriti četvere oči i reagirati već na prvi znak da se s djetetom nešto događa. Kod djece su uvijek i u pravilu uspjeh u školi i socijalna aktivnost najbolji indikatori funkcionira li nešto kod njih ili ne.•