Zamke pluralizacije hrvatske političke scene u BiH izbile su u prvi plan na primjeru Žepča i Odžaka, gdje su Hrvati mogli ostati bez načelničkih pozicija zbog većeg broja kandidata, piše Večernji list BiH. Iako se o ovim dvama slučajevima najviše govorilo, brojni su drugi primjeri gdje je Hrvate razjedinjenost na izborima koštala zastupljenosti u lokalnim parlamentima iduće četiri godine. Vrlo je značajno imati barem i jednog svog predstavnika u lokalnom parlamentu u onim općinama i gradovima gdje su Hrvati u manjini.
Zajedništvo i dogovori
Bez svog glasa u općinskom ili gradskom vijeću mali su izgledi da bilo koji projekt od značaja za Hrvate bude proveden. Očito da taj argument nije bio jači od političkih taština pa će cijenu političkog raskola među svojim političkim predstavnicima plaćati hrvatsko stanovništvo u većem broju gradova i općina gdje je u manjini. Naravno, bilo je i lokalnih zajednica u kojima ni zajednički nastup Hrvatima, zbog njihove malobrojnosti, ne bi jamčio prelazak izbornog praga, ali ipak i simbolički bi političko zajedništvo nešto značilo. Tako su, primjerice, u Bihaću HDZ BiH i HDZ 1990. imali zasebne kandidatske liste koje su pojedinačno osvojile manje od jedan posto glasova. U Zenici su imali veće izglede da su zajedno nastupali jer su pojedinačno osvojili 1,44% HDZ 1990. - HDS i 1,22% HDZ BiH. Uz malo veće lobiranje po dijaspori lako su Hrvati mogli prijeći prag i imati svog predstavnika u gradskom parlamentu Zenice. U Kaknju će Hrvati ipak imati predstavnika jer je lista HDZ-a BiH osvojila 3,28%, ali da je HDS, kojeg su početkom godine osnovali nezadovoljni HDZ-ovci iz ove županije, "povukao" malo više od sadašnjih 0,20%, Hrvati su mogli u konačnici pasti ispod izbornog praga od tri posto. Potpuno suprotna situacija je u Maglaju. Tamo Hrvati neće imati predstavnika u lokalnom parlamentu jer su HDZ BiH s 2,54% i HDS s 2,06% ostali ispod izbornog praga. Da su nastupali zajedno, mogli bi se u nekom optimističnom scenariju nadati i drugom mandatu. Ovako, Hrvati Maglaja ostaju praznih ruku. U Tuzlanskoj županiji hrvatske su stranke nekada glasovima iz dijaspore dosezale izborni prag u većem broju općina. Ovaj put su na animiranju sunarodnjaka u iseljeništvu zakazale pa neće biti ništa od mandata (prema postojećim rezultatima) u Lukavcu, Živinicama i Gradačcu. U Srebreniku je HDZ BiH prešao izborni prag, ali i tu je prijetila opasnost da im HRS oduzme kritičan broj hrvatskih glasova i spusti ih ispod tri posto. Nije se to dogodilo u Čeliću i Tuzli jer je u tim mjestima bila samo po jedna hrvatska lista (HDZ BiH) pa će Hrvati u ovim lokalnim zajednicama i ubuduće imati svoje predstavnike.
Područja od značaja
U Republici Srpskoj Hrvata je malo, ali ima općina u kojima, uz malo bolju izlaznost, mogu računati na svoje predstavnike u vijeću. Poglavito se to odnosi na posavske općine, gdje su Hrvati nekada činili značajan dio populacije. Imat će Hrvati nakon ovih izbora svog predstavnika u Tesliću (HDZ 1990.) i Vukosavlju (HDZ BiH), dok su u Pelagićevu čak tri hrvatske stranke prešle prag, a pitanje je koliko su izgubili ili dobili HDZ BiH, HDZ 1990. i HSS zato što nisu imali zajedničku listu. U Šamcu je HSS "prosuo" gotovo jedan posto glasova koji bi u zajedništvu s dvama HDZ-ovima možda značili i dodatni mandat za Hrvate. Ovako će koalicija HDZ BiH - HDZ 1990. čekati izračun da vidi koliko će im 7,64% glasova donijeti mandata u općinskom parlamentu. U Derventi su se hrvatski glasovi podijelili na HDZ BiH i HS i obje liste su osvojile više od dva posto. Tako da će Hrvati cijenu pluralizacije platiti i u ovom gradu. U svakom slučaju, mnogo je materijala za postizborne analize u hrvatskim strankama, čije je rivalstvo potpuno logično i opravdano u većinski hrvatskim općinama i gradovima, ali potpuno iracionalno tamo gdje su Hrvati u izrazitoj manjini. Posebno je pak pitanje kako animirati hrvatsko iseljeništvo da se politički ne odriče zavičaja.