Poučeni lanjskim iskustvom kada su imali silnih problema s manjkom sezonskih radnika, hrvatski ugostitelji i hotelijeri ove godine su započeli potragu za sezonskim radnicima puno prije početka turističke sezone. Mnogi su sezonce tražili u BiH, a nudili su im platiti i do 2000 eura mjesečno. Ipak, izgleda da im ni to nije puno pomoglo, piše Večernji list BiH.
Radije biraju Austriju
Naime, više od 50% radnih dozvola, točnije 2483, namijenjene stranim radnicima u turizmu u Hrvatskoj, ostalo je neiskorišteno. Prema podacima resornog ministarstva, koje je prenio Index.hr, osigurano je 4660 dozvola, od kojih je 929 iskorišteno, dok ih je 1188 u postupku odobravanja. Iako su neki radnici iz BiH otišli odraditi sezonu u Hrvatskoj, činjenica je da interes za radom u Hrvatskoj nije velik, što pokazuju i brojke. - Ministarstvo turizma je računalo na radnike iz BiH, no ni ti ljudi ne žele u Hrvatsku, nego radije odlaze u Austriju gdje konobarima nude plaću od 1800 eura uz besplatan smještaj i hranu - rekao je Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma RH. Na ovakav scenarij Andrić je upozorio još krajem prošle godine. - Uz sadašnju razinu plaća, nećemo dobiti radnike iz BiH ili drugih susjednih zemalja jer oni tri puta više mogu zaraditi u Austriji ili Italiji nego kod nas - kazao je Andrić početkom prosinca. Do ovakve situacije doveo je i nekorektan odnos poslodavaca prema sezoncima posljednjih godina. Naime, nije rijedak slučaj da poslodavac jedno dogovori, a na kraju ni pola toga ne ispoštuje, što je stvorilo nepovjerenje kod potencijalnih radnika.
Loša iskustva
Iskustva dijela sezonskih radnika doista su zastrašujuća i ponižavajuća. Kako je, zapravo, moguće da u okruženju gdje su milijuni nezaposlenih radno sposobnih – poslodavci ne mogu pronaći radnike? Odgovor je jednostavan. Kada poslodavci na radnike budu gledali kao na osobe koje moraju biti pošteno financijski nagrađene za svoj rad i odvojenost od obitelji - tada radnika neće nedostajati. Jer, dio onih koji su posljednjih godina radili u sezoni na Jadranu zapravo nije bio u radnom, već u robovlasničkom odnosu u kojemu netko iskorištava njihov očaj i besparicu kako bi radili 12 ili 16 sati dnevno, sedam dana u tjednu za 3000 ili 4000 kuna. Svoja iskustva iz prošle i prijašnjih godina sezonci razmjenjuju i na internetskim forumima i društvenim servisima, pokušavajući pomoći onima koji se ove godine prvi put spremaju iskusiti “čari” sezonskog rada. Rijetko se, zatim, događa da sezonci zaposleni kod privatnika rade samo ono što je dogovoreno. Tako je jedan od sezonaca, uz recepcionarske poslove, radio i kao nosač, noćni čuvar i administrator, kuharica je ubrzo glačala, a sobarice su konobarile, sve bez slobodnih dana. •