Kada jedan kulturni događaj nadilazi granice umjetnosti, onda je to najbolji uvid u priču o jednome gradu i njegovim ljudima. O Sanskome Mostu i Sanjanima. Osamdesetih godina prošloga stoljeća Srbin Pero Mandić naslikao je za katoličku crkvu slike “O križnome putu Isusa Krista”. Crkva je zapaljena 1995. godine, ali su slike zahvaljujući Sanjanima, Bošnjacima, spašene.
Crkva je obnovljena, a sačuvane slike ponovno su na njezinim zidovima.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije danas, a nakon što je u kolovozu prije dvadeset i jednu godinu drugi put u svojem stoljetnom trajanju porušena, pa obnovljena, simbolično govori o novom početku i suživotu u sanskoj dolini.
– Tko ju je gradio nakon što je srušena? Nije bilo tada puno Hrvata katolika ovdje. Uglavnom, majstori su bili muslimani i oni su uradili novu crkvu ovdje.
Ono što je specifično za ovu crkvu, ali i za svaku drugu, jest da u njoj postoji križni put, kaže fra Ivica Matić, župnik sanski. Slike križnog puta naslikao je pravoslavac Petar Mandić za katolike, i to manirom svjetskoga naivca stvarajući poseban galerijski postav. I nisu to tek slike. Uvod su za priču o ovome gradu, njegovim ljudima, o župniku fra Miji Rajiću, koji je uz pomoć Sanjana, Bošnjaka, spasio slike.
– U vrijeme rata fra Mijo ih je uspio spasiti, sačuvati i, evo, one su ponovno ovdje i rese crkvu da bude i nama putokaz da se može ono što se dobro uradi znati cijeniti, sačuvati i prenijeti za buduća pokoljenja, kaže fra Ivica Matić. Govore one i o prijeratnoj tradiciji sanske kolonije naive. I na kraju, umjetnička simbolika ciklusa govori o novome početku. I životu koji se vratio u Sanski Most.