Slučaj Zubac ruši vjeru u odnos policije i Tužiteljstva

Kao i sve druge oblasti življenja, i bh. pravosuđe se nalazi u raljama politike, opterećeno je nacionalnim podjelama, a počesto se pod obranom njegove neovisnosti kriju nacionalni projekti. No, ranije dogovoreni intervju o tim temama s ministrom pravosuđa Barišom Čolakom ‘pokvarila’ su dva događaja – neusvajanja izmjena Kaznenog zakona i podizanje optužnice protiv ravnatelja SIPA-e.

Stoje li optužbe iz RS-a da izmjenama Kaznenog zakona država preuzima entitetske nadležnosti?

Ovaj je zakon davno donesen na razini države i nekoliko puta je do sada mijenjan. Odgovorno tvrdim da sadašnje izmjene ni na koji način ne zadiru u entitetsku nadležnost. No, budući da je zakon otišao u redovitu proceduru, prigoda je da se u desetak dana usuglase prijepori. Najvažnije je da se zakon usvoji, drugi scenarij može dovesti do neželjenih posljedica, što nitko ne želi.

Je li vam indikativno da se nakon brojnih međusobnih optužbi i gotovo svađe između Tužiteljstva i SIPA-e podigne optužnica protiv čelnika policijske agencije Gorana Zupca?

Nije dobro da osobe koje obnašaju tako visoke dužnosti imaju takvu vrstu prijepora posebno kada se radi o SIPA-i i Tužiteljstvu koji su upućeni jedni na druge u smislu suradnje. Jako mi je teško komentirati tu optužnicu jer nisam do kraja upućen, ali najvažnije je da se poštuje načelo zakonitosti. No, mi smo svjedoci u niz navrata da je bilo optužnica koje su bile podizane, pa čak i potvrđene od sudova pa nije bilo osuđujućih presuda, a država je plaćala nemali novac. Sve skupa što se događa ne pridonosi povjerenju u naše institucije pravosudnog sustava i agencija za provedbu zakona.

Ministre, nedavno ste se našli na meti kritika državnom tužitelju Goranu Salihoviću i predsjednici Suda BiH Meddžidi Kreso. Zašto?

Problem je očito u zakonskim rješenjima koje kao ministar pravosuđa predlažem. Ta rješenja imaju cilj uspostaviti sustav odgovornosti, ne samo glavnog tužitelja i predsjednice Suda, nego i svih glavnih tužitelja i predsjednika sudova za rad i rezultate rada pravosudnih institucija kojima rukovode ,kao i odgovornost za obavljanje upravnih i administrativnih poslova. Sadašnja pozicija glavnog tužitelja i predsjednice Suda je poprilično komotna, a sa žaljenjem moram konstatirati da se ona pod svaku cijenu želi očuvati, što nije dobro, jer bez principa odgovornosti, a ruku na srce sada je to samo misaona imenica, nije moguće izgraditi nepristrano i učinkovito pravosuđe. Svi mi, bez obzira jesmo li u izvršnoj, zakonodavnoj i sudbenoj vlasti, trebali bismo konačno za svoj rad nekome i odgovarati.

Pokušavate li staviti pravosudne institucije BiH pod politički nadzor kako vam se spočitava s izmjenama Zakona o visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću?

Kakav politički nadzor? Tu se radi o klasičnoj zamjeni teza s ciljem bježanja od stvarnih problema u bh. pravosuđu. Moram objasniti kako Zakon o VSTV-u pokušavamo unaprijediti kroz njegove dopune samo u pogledu mogućnosti ocjenjivanja svih nositelja pravosudnih dužnosti u BiH, što naravno uključuje Sud BiH i Tužiteljstvo BiH, a što do sada nije bio slučaj. Ove dopune su već prošle u Vijeću ministara BiH i upućene su u proceduru u Parlamentarnu skupštinu BiH. Ministarstvo pravosuđa BiH u suradnji s VSTV-om i Venecijanskim povjerenstvom priprema novi Zakon o VSTV-u. Pa i Venecijansko povjerenstvo je ocijenilo da sadašnji način izbora članova VSTV-a nije dobar, da je podložan vanjskim utjecajima, a nerijetko se i iz same profesionalne zajednice čuju upozorenja kako se izbor članova VSTV-a, ali i nositelja pravosudnih dužnosti, vrši bez utvrđenih kriterija, zatim da su u izboru odlučujući razni utjecaji i lobiranja, a ne stručnost i moralni integritet. Kod ovakvog stanja stvari nužno je učiniti značajne promjene koje će, prije svega, i dalje osigurati neovisnost sudbene vlasti u smislu sudskog i tužiteljskog odlučivanja u konkretnoj pravnoj stvari. Taj princip nitko razuman ne dovodi u pitanje. Kada je riječ o vršenju upravnih ovlasti, upravljanju predmetima i nekim administrativnim poslovima, taj dio ne spada u neovisnost ma koliko je široko tumačili. Zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti trebao bi biti isti cilj, a to je uspostava neovisnog, učinkovitog i odgovornog pravosuđa. Sadašnja zakonska rješenja su u potpunosti isključila, kako izvršnu, tako i zakonodavnu vlast kada je u pitanju bilo kakav utjecaj na pravosudni sustav. U novim zakonskim rješenjima uloga izvršne vlasti u uspostavi takvog pravosuđa morala bi biti prepoznata. Jednako tako, zakonodavna vlast će također morati naći svoje mjesto i ulogu kada su u pitanju rezultati koje pravosuđe ostvaruje temeljem zakona kreiranih u Parlamentarnoj skupštini. Dakle, nema govora o stavljanju pravosuđa pod politički nadzor.

Ali na vas su se žestoko okomili Kreso i Salihović, za koga onda oni rade?

Svi mi koji obnašamo važne dužnosti, bilo u izvršnoj, zakonodavnoj ili sudbenoj vlasti morali bismo se ponašati ozbiljno i odgovorno, što svakako uključuje istupe u javnosti. Svjedoci smo, nažalost, da tome uvijek nije tako, zato ponovno naglašavam, da je iznimno važna izgradnja sustava odgovornosti, ne samo za rezultate rada institucije koju predstavljate, nego i odgovornosti prema cjelokupnoj javnosti. Ako u tome uspijemo, siguran sam da će neprimjerenih i neodgovornih izjava biti sve manje.

Zašto bi suci i tužitelji izbjegavali mogućnost ocjenjivanja svoga rada kako se predlaže u izmjenama zakona, imaju li se razloga bojati izvršne ili zakonodavne vlasti?

Tko radi zakonito i profesionalno, nema se razloga bilo čega bojati. Neovisnost ne znači neodgovornost. Pa, svatko mora nekome odgovarati, i mora postojati korektivni mehanizam koji osigurava da će svi raditi zakonito. Ministre i druge nositelje izvršne vlasti stalno netko ocjenjuje, bilo Vijeće ministara BiH kroz izvješća, Parlamentarna skupština BiH, nevladin sektor, ali to ne znači da kao ministar nisam neovisan. Dakle, svi oni koji svoj posao obavljaju savjesno, odgovorno i zakonito nemaju se čega bojati. Želim vjerovati kako svi suci i tužitelji, koji rade na takav način, priželjkuju ocjenjivanje, za razliku od onih čiji se rad ne može tako okarakterizirati.

Kako komentirate riječi Gorana Salihovića da državno Tužiteljstvo osuđuje i pokušaj rasprave o izmjenama Zakona o VSTV-u?

Meni zaista nije poznato da je Tužiteljstvo BiH zauzelo stav da osuđuje i pokušaj rasprave o izmjenama Zakona o VSTV-u. Ako je to točno, onda smo svi mi u strašno velikom problemu. Nadam se da Tužiteljstvo BiH neće odlučivati o tome o čemu će odlučivati izvršna vlast, kao što ni izvršna vlast ne utječe na to što će raditi Tužiteljstvo. Te stvari su precizno uređene našim zakonima. Zakonom o dopuni Zakona o VSTV-u, još jedanput ću ponoviti, stvaraju se uvjeti za ocjenjivanje sudaca i tužitelja na državnoj razini, što do sada nije bilo moguće zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za to.

Što je po vama sporno oko toga zakona, odnosno kakva je praksa u susjednim zemljama i oko imenovanja VSTV-a ali i državnoga tužitelja?

Prakse su dosta različite od zemlje od zemlje, nema tu jednog obrasca koji bi bio ogledni primjerak za druge. Niti u jednom od zakona o VSTV-u a posebice u zakonu koji je trenutno u parlamentarnoj proceduri, uvjeravam vas, nema ništa sporno. Prilikom sačinjavanja novog zakona izvršena je detaljna analiza te je utvrđeno kako ne postoji jedinstven sustav izbora nositelja pravosudnih institucija u EU, te da isti varira od države do države.

Niti EU, niti Parlamentarna skupština Vijeća Europe, kao ni UN ne nameću državama koji model trebaju primijeniti kod izbora tužitelja. Preporuke navedenih međunarodnih tijela odnose se, prije svega, na to da država osigura da pri izboru tužitelja nema diskriminacije u pogledu nacionalne pripadnosti, političkih opredjeljenja, spola i dr., što je zakonom ispoštovano.

Doživljavate li prijetnjom s čak vašim mogućim progonom da se neće dopustiti smanjenje plaća kako to tumači tužitelj Salihović?

Izjava svakako nije ni odgovorna niti primjerena, posebice u dijelu u kojem se govori o borbi protiv korupcije u kojoj, kako kaže glavni tužitelj, nema nedodirljivih, ali istodobno naglašava da neće nikome “pakovati” ili bilo što montirati bez dokaza. Pitam se čemu potreba za ovakvom izjavom! Zar postoji mogućnost da se nekome “pakuje” bez dokaza?

Kada je riječ o Zakonu o plaćama i naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini BiH, tim zakonom se ne smanjenju plaće u pravosuđu niti je takvo što predloženo. I nije istina to što u jednom od intervjua tvrdi predsjednica Suda BiH, da se ne provodi odluka Ustavnog suda koja se odnosi na naknade za topli obrok, prijevoz i odvojen život u pravosudnim institucijama na razini BiH. Na koji će se način to u konačnici uraditi, odlučit će Parlamentarna skupština BiH. Osobno sam kao ministar još prije donošenja odluke Ustavnog suda o ovom pitanju, najmanje dva puta predlagao da se ovo pitanje uredi na način kako je to uređeno za predstavnike izvršne vlasti, ali za to nije bilo razumijevanja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Cijenim da plaće sudaca i tužitelja trebaju biti primjerene poslu koji obavljaju. U usporedbi s državama u okruženju mislim da su više nego primjerene, ali na svima nama je, a vrijeme će to i pokazati, dijeliti sudbinu svih građana ove zemlje. Ne mislim da tu treba biti izuzetaka, ali da ne bi bilo zablude, vrlo jasno kažem, ovim prijedlogom zakona ne smanjuju se plaće sudaca i tužitelja nego se uvodi takva mogućnost. Primjerice, glavni tužitelj i predsjednica Suda su u rangu plaće predsjedatelja Vijeća ministara. Sadašnji prijedlog Zakona o plaćama u pravosuđu je usklađen s Ministarstvom financija, za mene osobno je prihvatljiva izmjena zakona samo u domeni odluke Ustavnog suda.

Jesu li Europska komisija i Venecijansko povjerenstvo našli zamjerke vašim prijedlozima?

Venecijansko povjerenstvo je u svom mišljenju istaklo određene prijedloge i određene bojazni oko nekih rješenja iz predloženog zakonskog teksta koje smo mi u Ministarstvu pravosuđa BiH pomno razmotrili. Neke od njih, koje smo ocijenili opravdanim, ugradili smo u tekst zakona, a neke od njih još uvijek razmatramo. S jednim dijelom prijedloga se nismo složili, jednostavno ih nismo ocijenili opravdanim. Tu, prije svega, mislim na rezerve koje se odnose na zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih, kako u tijelima sudske vlasti, tako i u sastavu VSTV-a.

Zahvalni smo Europskoj komisiji koja nam kroz svoje preporuke pomaže da dođemo do što kvalitetnijih rješenja. Europska komisija je pozdravila napore koje činimo oko uspostave većeg profesionalizma u pravosuđu, i svaki put preporučuje da pažljivo analiziramo mišljenje Venecijanskog povjerenstva. Svakako smo zahvalni na prijedlozima Venecijanskog povjerenstva, ali moram primijetiti da i oni svojim prijedlozima uvijek ne uvažavaju svu složenost strukture BiH.

Kako komentirate činjenicu kako nitko nije odgovarao, a što je ocijenio i Sud za ljudska prava u Strasbourgu, da je Sud BiH imao tragične propuste oko neujednačene prakse procesuiranja ratnih zločina?

Nažalost, neke od odluka Suda BiH, a što je potvrđeno i odlukom Europskog suda u Strasbourgu, s pravom su izazvale dosta reagiranja u našoj javnosti, ali i opravdanih pitanja u samoj profesionalnoj zajednici, kao što su vladavina prava, jednakost u postupanju, pristup pravdi i slično. U predmetu “Maktouf i Damjanović” Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud BiH su utvrdili povredu ljudskih prava na štetu osuđenih, što je otvorilo pitanje pravičnosti osuđujućih presuda i u ostalim predmetima. Ustavni sud je i u drugim predmetima utvrdio povredu ljudskih prava na štetu osuđenih. To je ozbiljno pitanje za koje je nužno naći adekvatno rješenje kako bismo osigurali da svi građani budu jednaki pred zakonom. Želim vjerovati kako je ovim odlukama pitanje retroaktivne primjene zakona barem za buduća postupanja, konačno riješeno. Činjenica je, međutim, da je ovakvim presudama Suda Bosne i Hercegovine, nanesena ogromna šteta našem pravosuđu. Problem svakako predstavlja i to što BiH svake godine izdvaja ne baš beznačajna sredstva zbog neopravdanih osuda i zbog neopravdanog lišenja slobode donesenih od Suda BiH. Također, problem je i vrlo sporo rješavanje predmeta ratnih zločina, što dodatno opterećuje ionako složene odnose u našem društvu. Zbog ovih i niza drugih problema i ona postignuća kojih je bilo u prethodnom razdoblju ostala su u sjeni. Sve su ovo ozbiljni razlozi za poduzimanje korjenitih promjena u našem pravosuđu, kojima će se osigurati uspostava mehanizama odgovornosti u radu predsjednika sudova, glavnih tužitelja, članova VSTV-a, kao i ostalih članova čitave profesionalne zajednice. U svemu ovome, svakako će svoj teret odgovornosti zajedno sa sudbenom vlasti morati podijeliti izvršna i zakonodavna vlast.

Kako komentirate pisanje nekih medija da je već poznato ime budućeg predsjednika VSTV-a?

Predsjedniku Novkoviću istječe mandat, mislim, sljedećeg mjeseca. Pisanje nekih medija, kao i komentari iz profesionalne zajednice ukazuju na to da je lobiranje za predsjednika VSTV-a već u poodmakloj fazi. Najčešće je spominjano ime Milana Tegeltije, predsjednika Osnovnog suda u Banjoj Luci. Posebno želim naglasiti kako je za ovu zemlju, osim profesionalnih kompetencija i moralnog integriteta, važno osigurati i jednaku nacionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda, ne samo na čelnim pozicijama u izvršnoj i zakonodavnoj, nego i sudskoj vlasti, a posebno na državnoj razini. Sjeća li se netko kada je Hrvat bio na čelnoj poziciji jedne od tri institucije na razini BiH – Suda BiH, Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ili VSTV-a? Sada je prilika da se nacionalna nejednakost na štetu hrvatskog naroda koliko toliko ispravi. Zato mislim da je konačno red da jedanput na čelu ove institucije bude osoba iz reda hrvatskog naroda. Nije valjda da u VSTV-u nemamo osobu koja uz profesionalne kompetencije ima i moralni kredibilitet?