Zatekli smo ga na pripremama hrvatske vaterpolske reprezentacije u Šibeniku. Xavier García (37), Španjolac koji već godinama igra za Hrvatsku. Pomogao nam je da dođemo do olimpijskog srebra u Riju 2016., a još više u osvajanju svjetskog zlata u Budimpešti 2017. godine. Tada je u finalu protiv Mađara dvama uzastopnim pogocima osigurao pobjedu naše vrste. A o njegovim asistencijama mogao bi se napisati roman, za ovu priliku istaknimo da su milimetarski precizne. A razgovor smo započeli uobičajenim upitom – kako je na pripremama?
– A kako bi i bilo mjesec dana prije početka Olimpijskih igara. Treniramo žestoko jer znamo što nas čeka, pomalo smo i umorni, ali nitko se ne žali, svi smo posvećeni velikom cilju. U srijedu su nam se priključili Mađari, bit će još žešće, odigrat ćemo s njima i dvije službene prijateljske utakmice, pa da vidimo gdje smo – odgovara García.
Italija mi izgleda najbolje
Znali smo da je pitanje “pratite li nogometni Euro?”, pomalo retoričko, ali, hajde, postavili smo ga. I dobili sljedeći odgovor: – Pratim prvenstvo od početka, pogledam poneku utakmicu kad nam to treninzi dopuste. Obje moje reprezentacije, i Španjolska i Hrvatska, imale su pomalo sličan put. Lošije su odigrale prve dvije utakmice, nisu pružile ono što se od njih očekivalo, ali su zablistale u trećoj, posljednjoj u skupini, što je odlično za samopouzdanje.
Španjolska je pobijedila Slovačku s 5:0 i što se tu ima dodati, a Hrvatska je u gostima pobijedila Škotsku s 3:1 i podigla naciju na noge. I sada će se Španjolska i Hrvatska međusobno boriti za četvrtfinale? – To je šteta, jer jedna će od tih dviju reprezentacija ispasti. Bilo bi u redu da su se sučelile u polufinalu, ali osmina finala – to je malo prerano. Iako, realno gledano, ni Španjolska ni Hrvatska nisu u prvim utakmicama bile u najboljoj formi,
A tko vas je oduševio?
– Najugodnije iznenađenje prvenstva je Italija, odigrala je zbilja furiozno. Volim gledati kako igra Belgija, iako ni Francuska i Nizozemska nisu bile loše. U nastavku prvenstva bit će važno tko će više igrati kod kuće, ipak će to biti velika prednost. Engleska bi tu, ako dođe do polufinala, mogla biti u najboljoj poziciji. Pa, dobro, za koga ćete na kraju vi navijati u ponedjeljak? Za Hrvatsku ili Španjolsku?
– Za onoga tko će pobijediti, ha-ha... Bit ću u Barceloni, ovaj put ću pauzu u pripremama iskoristiti da odem malo kod šire obitelji. Supruga i dvije kćeri već su tamo, srednja kći Elsa, koja je u kampu za najmlađe hrvatske vaterpolistice u Vukovaru, i ja ćemo im se pridružiti. Očekujem dobru utakmicu, pa ćemo vidjeti.
Modrić dobro poznaje
Španjolce Poznajete li neke od španjolskih ili hrvatskih igrača? Što, recimo, kažete za Luku Modrića? – Modrić je vrhunski igrač, njegove odlične igre i na ovom Euru nisu iznenađenje, on je jedan od najboljih igrača svijeta. U svakom slučaju glavni igrač Hrvatske, plejmejker, graditelj igre i razigravač, drži ritam...
Jedna od prednosti Hrvatske u tom susretu bit će u tome što Luka jako dobro poznaje španjolski nogomet i španjolske igrače protiv kojih će igrati.
Vaše tri kćeri, čini se, znaju za koga će navijati?
– One se osjećaju više Hrvaticama nego Španjolkama, bolje govore hrvatski nego španjolski ili katalonski, gledale su utakmice u hrvatskim majicama i navijale. Vjerojatno će tako biti i u Barceloni jer španjolske dresove i nemaju. Vrlo sam ponosan na njih. Jako su se dobro adaptirale.
Srednja kći Elsa pošla je vašim stopama, već je u užem krugu za najmlađu selekciju hrvatskih vaterpolistica?
– Da, Elsa jako voli vaterpolo, ona je istinska tatina nasljednica, ha-ha... Ovih dana je bila u Vukovaru, u kampu HVS-a za najmlađe vaterpolistice, s još nekim igračicama Juga kojega je kao i ja član.
A čime se bave preostale dvije?
– Starija Amanda ide u baletnu školu i jako voli ples, a najmlađa Dara ima šest godina i zasad samo pliva. Ostajete u Jugu ili... – Razgovaram s klubom, ali veliki su izgledi da ću ostati u Jugu, ipak sam već šest godina u Dubrovniku i 11 godina u Hrvatskoj. Jug je uvijek u prednosti.
A reprezentacija, što očekujete?
– Borba je velika za svaku poziciju, imamo na pripremama puno dobrih igrača i ne zna se tko će biti u sastavu za olimpijski turnir. Volio bih nastupiti u Tokiju, ali to bi bio i moj kraj što se reprezentacije tiče, jer ipak imam 37 godina i već sam 20 godina što u španjolskoj što u hrvatskoj reprezentaciji (hrvatsko državljanstvo ima od 2013., a za Hrvatsku nastupa od OI u Riju 2016. godine – op. a.).
Treba mjesto prepustiti mlađima, imamo kvalitetu i uvjeren sam da će Hrvatska i na Europskom prvenstvu u Splitu i na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki sljedeće godine imati jaku reprezentaciju – napomenuo je popularni Xavi za kojega volimo reći da uz Jokovića čini najubojitiji par ljevorukih napadača na svijetu. Pričat će se o tome još godinama, no za kraj morali smo se još malo vratiti nogometu. U ponedjeljak u 18 sati García će biti u Barceloni u krugu svoje španjolske (katalonske) obitelji, ali ipak srce će kucati i za kockaste... – Jedna će moja reprezentacija izgubiti, ali utjeha će mi biti u tome da će druga pobijediti – mudro je zaključio.