Svjetski program za hranu UN-a (WFP) 2020. godine dobio je Nobelovu nagradu za mir, a za istu tu godinu 12 članova te organizacije iz BiH dobilo je kolektivnu nagradu "Osoba godine u BiH" u izboru Večernjakova pečata.
Denis Ćorić iz Mostara, Aida Filipović iz Sarajeva, Zlatan Milišić iz Sarajeva, Dragica Pajević Alp iz Banje Luke, Dragan Močević iz Mostara, Davorka Milićević Garagić iz Tuzle, Snježana Leovac iz Sarajeva, Alen Hodžić iz Cazina, Nataša Nadaždin iz Mostara, Mirjana Kavelj iz Sarajeva, Asja Hadžihasanović iz Sarajeva i Marija Vučina iz Stoca učinili su BiH ponosnom i zasluženo su ponijeli titulu "Osoba godine u BiH", piše Večernji list BiH.
Dva kilograma zlata
Ovih smo dana razgovarali s Denisom Ćorićem koji je uime laureata primio priznanje i obratio se građanima BiH na 20. izboru, a sada mu se u ruci našla i originalna Nobelova nagrada za mir. - Dva kilograma čistoga zlata. U Damask je nagradu donio šef WFP-a David Beasley i dao mi je da se malo hvalim među "rajom" - kroz smijeh nam iz dalekog Damaska priča Ćorić. Priča nam o rođendanu proslavljenom ovih dana u Siriji. - WFP je osnovan 1. siječnja i njegov 60. rođendan proslavljen je u Damasku u nazočnosti glavnog direktora Davida Beasleyja. Prva akcija humanitarne pomoći organizacije dogodila se godinu dana nakon osnutka, kada je u razornom potresu u Iranu stradalo 12 tisuća ljudi. Najveća smo humanitarna organizacija na svijetu koja isporučuje hranu u više od 80 zemalja, a predstavništvo ima u njih 120, s godišnjim proračunom od 14 milijardi dolara - kaže nam. Ističe da WFP potpomaže 160 milijuna ljudi diljem svijeta. - S više od 400 trilijuna dolara bogatstva na planetu, ni jedan čovjek, ni jedno dijete ne bi smjeli umrijeti od gladi - priča nam Ćorić. Upravo je njemu David Beasley predao srebrnu značku za 18 godina predanog rada u organizaciji, a i sam je 31. siječnja proslavio svoj 60. rođendan. - WFP i ja smo vršnjaci - kaže nam zanimljivi sugovornik. A s obzirom na to da je rat stigao na europski kontinent, svi smo pomalo skinuli fokus sa Sirije, a u njoj situacija nije nimalo dobra. To nam upravo Denis potvrđuje. - Stižu nam brodovi, kamioni, zrakoplovi s hranom... Dajemo hranu šest milijuna Sirijaca, situacija je jako teška - kaže nam iz prve ruke. Prema svemu sudeći, život se presporo vraća u Siriju, a dobro je pitanje vraća li se uopće. - Struje u 24 sata u Siriji bude 2 sata. Goriva nema. A da ne pričam kako je sve preskupo. Pogledajte koliko sam vam rekao da hranimo ljudi, a trebali bismo dvostruko više, barem 12 milijuna - ističe Ćorić. Nažalost, ne zna se u kojem će smjeru dalje ići situacija u toj zemlji. - Ovdje svatko udara od tih stranaca i ne znam kako će se sve rasplesti - kaže nam Denis i poručuje: - Neka vas Bog čuva. Isto to smo i mi njemu poručili jer život u Siriji trenutačno je iznimno težak. Nedavno je snimljena BBC-jeva reportaža o djevojčici Vali i dječaku Ameru koji preživljavaju jedući hranu iz otpada u Siriji. Dnevno provode čak 12 sati tražeći hranu, a do velikog deponija hodaju čak 2 sata. - Nekad smo na rubu smrti, drhtimo od gladi. Rat protiv ISIL-a nas je ugrozio, ne možemo ni kruh pronaći - ispričao je Amer koji je s 11 godina postao jedini hranitelj u obitelji jer je njegov brat u ratu. Ističu da im je Amerika pružila vojnu sigurnost, međutim, nedostatak hrane i teško siromaštvo ono je što ih brine. Vala ima 12 godina. - Nalazimo meso. Gladni smo pa jedemo s otpada. Razlog za takav život je glad - priča. Nedavno je i posebna izvjestiteljica UN-a Fionnuala Ni Aolain govorila o stanju u Siriji u kontekstu građana BiH koji tamo i danas borave te kako ih je potrebno vratiti u BiH. - Najbitnije je da vratimo žene, djecu i muškarce koji su još uvijek tamo. To je hitno. Djeca nisu odabrala da idu tamo, ne možemo birati mjesto rođenja. Ona su žrtva sustava Islamske države i prema njima trebamo postupati kao sa žrtvama. Svako dijete zaslužuje bolji život, što je moralna i pravna obveza vlasti - istaknula je za Glas Amerike. Borci ISIL-a iz BiH danas su uglavnom u zatvorima, a radi se na procesu integracije u društvo žena koje su kao mlade i naivne otišle u Siriju i jedva sačuvale živu glavu.
Naivni odlasci
- Većina ih je bila mlada kada je otišla u Siriju, a prije toga bile su suočene s mnogim izazovima. Humano društvo priznaje da ljudi prave pogreške, a bh. društvo trebalo bi imati kapacitet da prepozna da su one napravljene. Žene su se vratile i uglavnom se bave svojom djecom. Žele im osigurati bolji život. Mnoge od njih su duboko traumatizirane, a društvo ima veliko iskustvo što se tiče trauma. Nadam se da će, uz podršku koja im se pruža, moći živjeti samostalno, biti prihvaćene od obitelji u svojim zajednicama. Ljudi koji su prošli kroz teško razdoblje tijekom boravka u Siriji, mogu nas naučiti posljedicama kada napravite takav izbor i zažalite. U mnogim zemljama sam susrela žene koje pričaju protiv ekstremizma, digle su svoj glas. Iz priča onih koji su otišli i vratili se možemo naučiti kako zaustaviti ljude da idu. Najbitnije je da od njih naučimo zašto ljudi odlaze, kako spriječiti da se to događa u budućnosti - istaknula je Ni Aolain. •