Dovršetku kanonizacije bl. kardinala Alojzija Stepinca uskoro ništa više neće stajati na putu. Naime, mješovitoj komisiji Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, koja je osnovana na poticaj pape Franje, preostao je još samo jedan susret, s time da SPC nije predočio nijedan dokaz koji bi trebao zaustaviti ili do daljnjega odgoditi njegovu kanonizaciju. Naime, prema našim izvorima, srbijanski povjesničari i episkopi SPC-a komisiji nisu predočili nijedan valjan dokument kojim bi se osporila Stepinčeva uloga u Drugom svjetskom ratu, tj. razdoblju koje je najspornije za SPC.
Premda se razmatra uloga kardinala Stepinca prije, tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, srbijanska strana fokusirana je isključivo na ratno razdoblje i želi dokazati kako je Stepinac surađivao s ustaškim vlastima i nije u dovoljnoj mjeri sudjelovao u spašavanju srpskog naroda u ondašnjoj NDH.
– Dokumenti, dokumenti, dokumenti… – od početka rada mješovite komisije govorio je njezin predsjednik o. Bernardo Ardua, što nam je potvrđeno s nekoliko strana, no srbijanska strana ili nije pronalazila dokumente za svoje tvrdnje o Stepinčevoj krivnji ili se radilo o komunističkim krivotvorinama koje se kao nevaljane i nevjerodostojne ne mogu prihvatiti.
Srdačna atmosfera
To se posebno pokazalo na četvrtom susretu u Požegi, na kojemu je tema bila „Odnos nadbiskupa Stepinca prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi od 1941. do 1945.”, a kojemu je, kao i svima dosad, predsjedao o. Bernardo Ardura, predsjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti.
Hrvatsku biskupsku konferenciju predstavljali su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, znanstveni savjetnici s Hrvatskog instituta za povijest dr. Jure Krišto i dr. Mario Jareb. Kao predstavnici Srpske pravoslavne crkve sudjelovali su mitropolit zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije Perić, mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije Radović, episkop bački g. Irinej Bulović, episkop slavonski g. Jovan Ćulibrk. Dr. Darko Tanasković, veleposlanik, stalni predstavnik Republike Srbije pri UNESCO-u, bio je spriječen sudjelovati u radu, a kao pozvani stručnjaci srpsko-pravoslavnog dijela komisije na sastanku su sudjelovali dr. Radmila Radić, znanstvena savjetnica na Institutu za noviju povijest Srbije u Beogradu, dr. Ljubodrag Dimić, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, i dr. Milan Koljanin, viši znanstveni suradnik na Institutu za suvremenu povijest u Beogradu.
Inače, svi susreti katoličko-pravoslavne komisije prolazili su u korektnoj i srdačnoj, tj. „bratskoj atmosferi“, kako kažu naši izvori, i nije bilo burnih rasprava ili povišenih tonova. Štoviše, susreti su bili još srdačniji nakon završenog službenog dijela.
Još jedan susret u Rimu?
Prvi susret komisija je imala u lani u srpnju u Rimu, zatim su se ponovno susreli u Zagrebu 17. i 18. listopada 2016., pa 14. veljače 2017. u Novom Sadu i koncem travnja u Požegi. Posljednji susret bit će u Podgorici 7. i 8. lipnja 2017. na temu „Nadbiskup Stepinac i komunistički progon od 1945. do 1960”., čime će biti završen jednogodišnji rad komisije, koliko je predvidio papa Franjo. Vidjet će se hoće li se komisija još jednom, na samome kraju svoga rada, susresti i zaključno u Rimu, gdje su susreti i započeli.
O tome kako će se prihvatiti papin zaključak rada komisije, kao i o samom njezinu radu, nedavno je u intervjuu beogradskoj Politici govorio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije rekavši kako se ne zna kakvu će odluku papa donijeti, no „kako je rekao patrijarh, kakva god da bude, katolike će obvezivati, a mi ćemo biti zadovoljni ili nezadovoljni“.