U prosvjedima u Americi sudjeluju i doseljenici podrijetlom sa Balkana, a posebnu perspektivu u ovim događajima imaju oni čiji su partneri - Afroamerikanci. Za Glas Amerike svoje viđenje prosvjeda iznosi Snežana Ranđelović-Brown, slikarica koja živi na američkom jugu.
"Živim već 11 godina u New Orleansu i nekako ga smatram svojim. Inače sam podrijetlom iz Srbije. U New Orleansu živim sa svojim sinom, šestogodišnjakom, koji je dijete iz miješanog braka, njegov otac je Afroamerikanac, tako da nas je to dovelo dovde, da sam aktivno uključena u ove prosvjede”, priča Snežana Ranđelović-Brown.
Kako kaže, u prvim godinama života u Americi uživala je u blagodatima New Orleansa i nije jasno prepoznala rasizam dok nije dobila sina.
"Bila sam okružena internacionalnim studentima, i pomalo zatvarala oči na sve to, iako je doprlo negdje do mene. Ali to samo govori o nekoj našoj bjelačkoj privilegiji, ja sam bila u situaciji da zbog boje kože ne osjetim to, dok studenti i ljudi koji se nađu u Americi, a drugačije su boje kože - to osjete istog trenutka. Rasizam sam osjetila malo kasnije, kada sam dobila sina čiji je tata Afroamerikanac.
U tom trenutku trenutku počinjem shvaćati da ljudi sa čuđenjem doživljavaju to da smo on i ja druge boje kože. Što je stariji sve su uočljivije te situacije. Kada imate malu bebu, svi reagiraju: lijepa, slatka beba. Ali kada već imate dječaka, koga ovdje smatraju za Afroamerikanca, počinjete da uviđate da tu postoji neki drugačiji pogled. Dobija komentar koji sam jako tužna čuti – kada neko prokomentira da on ima sreće što sam mu ja mama. Pa zašto? Zato što sam ja bijela? To je jedna sistematska nepravda, da ljudi, ne razmišljajući, vjerojatno iz najboljih namjera, govore i rade neke stvari ne shvaćajući koliko je to jedna sveprožimajuća nepravda”, kaže Snežana Ranđelović-Brown.