“Tek vani čovjek shvati kako je dobro biti kod svoje kuće, ne plaćati stanarinu, posijati pšenicu i posaditi krumpire u ove proljetne dane i biti svjestan da što god loše da se dogodi, nećeš umrijeti od gladi.” Tim riječima sugovornik iz Hercegovine na radu u Njemačkoj objašnjava svoju situaciju u “obećanoj zemlji” i uvodi nas u još jednu gastarbajtersku temu, piše Večernji list BiH.
Stan u užem centru
Ovog puta fokusiramo se na dio gdje govori o plaćanju stanarine i analiziramo cijene najma stanova u zemljama u koje ljudi iz BiH tradicionalno idu. Andrej Nikolić, koji je otišao u Njemačku, danas živi u središtu Münchena i stan plaća 1402 eura ili oko 2750 maraka. - Stan je nekih 90 kvadrata, u užem centru grada je, platim i garažu 55 eura, zatim osiguranje koje je 139 eura. Od toga je 40 eura osiguranje stana - govori Nikolić. I ne radi ni o kakvoj prenapuhanoj cijeni, nego o stvarnoj cijeni stana u centru ovog grada, što potvrđuje i njemački magazin Immobilienscourt24, koji je analizirao prosječne cijene nekretnina u Münchenu, Frankfurtu i Stuttgartu. Tako se na rubovima Münchena stanovi kreću od 500 do 800 eura mjesečno, a u centru gore spomenutih 1400 eura. U Frankfurtu su, piše isti magazin, cijene najma stana prihvatljivije nego u Münchenu i u prosjeku iznose oko 800 eura. U Stuttgartu, pak, prosječna cijena najma dvosobnog stana iznosi oko 1000 eura. Ako se takve cijene čine pretjeranima, onda spomenimo još neke zemlje. Tako je prosječna cijena stana u Norveškoj, kad se preračuna u konvertibilne marke, oko 2500 KM, u Švicarskoj 2100 maraka, a najniža je od popularnih zemalja za ovdašnje ljude cijena najma stana u Švedskoj, iznosi 1300 KM. Marko, koji živi u Irskoj, u gradu Corku, trosoban stan plaća oko 1800 maraka, a zimi plati i 300 KM struje, tako da bez solidne plaće, koja iznosi više tisuća eura, nije previše isplativo živjeti u toj, a, kako stvari stoje, ni u ostalim zemljama.
Međutim, trend odlazaka je neminovan, a on će se nastaviti jer “obećana zemlja” Njemačka od 2020. godine planira olakšati ulazak onima koji žele doći i raditi u toj zemlji. Sve ponovno podsjeća na vremena kada se masovno odlazilo s ovih prostora, što potvrđuju i nedavne riječi velikana hrvatskog glumišta u BiH Mire Barnjaka koji je, govoreći o “Rodijacima”, štivu legendarnog Petra Miloša, kazao kako mu se tekst čini aktualnijim sada nego 1993. kad je napisana prva adaptacija za potrebe Hrvatskog narodnog kazališta. - Odlučili smo ga još malo doraditi s obzirom na to da su sada aktualni odlasci u Njemačku, Austriju, Irsku, Švicarsku... - kazao je Barnjak, a “Rodijake” dočekuju prepune dvorane, osobito u ljetnim mjesecima kada kući dođu oni koji su sve te pustolovine na svojoj koži iskusili.
Povratak kući
I tako, vrijeme prolazi u tuđini, a misli se mnogima, kao sugovorniku s početka teksta, vraćaju u rodni kraj. Ondje gdje na kraju mjeseca nećeš razmišljati hoće li ostati dovoljno da se plati stan od dvije tisuće maraka i gdje znaš da se neće skapavati od gladi jer ima zaliha hrane dok ne prispije ono što je upravo posađeno. U tim mislima neki će se sigurno odlučiti i na povratak kući.•
Da on nema dobru placu nebi on zivio u uzem centru Münchena, Novinaru ne kaki vise molim te!