Za razliku od većine hercegovačkih (Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Široki Brijeg), kompleksi duhanskih otkupnih ureda u dalmatinskim gradovima Metkoviću i Vrgorcu nisu pretrpjeli agresiju pojedinaca koji su rušili i palili zdanja koja su nekad značila život tamošnjem puku.
Da je unatoč tomu Duhanska stanica u Ljubuškom uživala i uživa rejting ne samo među starijim nego i mlađim generacijama Ljubušaka, svjedoči podatak da je pet, šest studenata građevine i arhitekture s područja Ljubuškog za temu diplomskog rada uzimalo upravo onu o uređenju i prenamjeni Duhanske stanice.
Nedavnim usvajanjem prijedloga rješenja o osnivanju Savjeta regulacijskog plana "Duhanska stanica Ljubuški" od Općinskog vijeća Ljubuški, nakon rušenja i devastacije krenulo se u drugom smjeru. Da postoje primjeri u kojima se neki gradovi diče kompleksima duhanskih stanica, pokazuje impozantna zgrada Vage u Metkoviću kojom se ovaj hrvatski grad ponosi i ističe je na svojoj internet-stranici.
U građevini, koja je sama po sebi remek-djelo arhitekture, smješteni su Gradska knjižnica i Prirodoslovni muzej. Kao i ljubuška Duhanska stanica, i metkovačka Vaga sagrađena je u doba Austro-Ugarske, kao stanica za otkup duhana. Služila je svrsi do početka Domovinskog rata u Hrvatskoj, a i danas joj ni jedna građevina u dolini Neretve nije ravna, niti više ima majstora koji bi takvo nešto mogli izgraditi, bez obzira na svu građevinsku tehniku.
Valja reći da je za duhanske stanice u zapadnoj Hercegovini, posebice u Širokom Brijegu, korišten i naziv dogana, što je podrazumijevalo pogon u kojem se "vrši procina, odkup i prvotna prerada duhana, duhanska otkupna postaja, duhanska stanica", tumačenje je Ante Kraljevića u Ričniku zapadnohercegovačkog govora, Široki Brijeg – Zagreb, 2013., str. 63. Inače, izvorno značenje naziva "dogana" talijanskog je podrijetla i znači "carinarnica".