Prsten je tradicionalna društvena igra karakteristična za posavski kraj, iako se ona igra i u drugim bh. krajevima gdje žive Hrvati, piše Večernji list BiH. Drevna igra još živi u Posavini. Prsten se igrao u davna vremena kada bi radovi u polju utihnuli, žene se zatvorile u kuće uz ručne radove, a muškarci uz pjesmu odmjeravali snage u zanimljivom traženju skrivenog pod kapicama prstena. Koliko je ta stara igra i danas atraktivna i živa kod Posavljaka, potvrđuje organiziranje turnira u prstenu u Grebnicama, povratničkoj Hrvatskoj Tišini, Zasavici, Kostrču, Tolisi, Donjoj Mahali, Oštroj Luci, Ugljari, Vidovicama i drugim posavskim mjestima. Najveći od svih turnira, čak i u BiH, održava se petu godinu zaredom u Domaljevcu.
Druženje je najvažnije
- Prije šest godina na jednom druženju došli smo na ideju da organiziramo veliki turnir u prstenu i odlučili ga nazvati po našem preminulom prijatelju Marijanu Leovcu Garcu, velikom zaljubljeniku u ovu tradicijsku igru. Organizacije su se prihvatila naša dva sportska kolektiva, nogometni i odbojkaški klub, a onaj dio koji se uprihodi od prodaje pića, kada se pokriju svi troškovi, usmjeravamo u potporu klubovima. U ovih pet godina turnir prstena u Domaljevcu postao je najveći, ne samo u Posavini već i u BiH. Broj ekipa se kreće od 36 do 46. Na ovogodišnjem turniru bilo je 38 ekipa, a svaka ima do pet igrača. Ako tome dodamo i do 150 posjetitelja, to je doista veliko dvodnevno okupljanje - objašnjava nam Slavko Matić iz Domaljevca, jedan od inicijatora organiziranja turnira. Dodaje kako je i ove godine najveći broj ekipa bio iz Domaljevca, čak šest ekipa stiglo je iz Srebrenika, bile su i prstendžije iz Žepča, a nisu izostali ni zaljubljenici u prsten iz Tolise, Vidovica, Oštre Luke, Odžaka, Modriče, Garevca.
Igra prstena ima naoko jednostavna pravila. Međutim, to je napeta psihološka igra pronicljivosti i vještine ruku. Pravila se nisu promijenila već stotinu godina, no ipak ima nekih malih izmjena. Isključivo muška starinska igra ostala je i do danas, možda se tek poneka žena osmjeli ući u igru rezerviranu, očito, samo za muškarce. Glavni rekviziti su prsten i deset kapica, koje mogu biti u obliku debelih čarapa ili najčešće šeširi. Igra se na razne načine. Cilj igre prstena je u što manje pokušaja otkriti ispod koje je kape protivnička ekipa sakrila prsten, najčešće na prostirki na podu. Jedna ekipa postavi prsten ispod jedne kape, a druga ekipa ga traži.
Vesele Domaljevčanke
Turnir je sa svim obilježjima posavske tradicije trajao sve do ranoga jutra, točnije 27 sati, pa su igru pratili zvuci izvorne pjesme "Veselih Domaljevčanki" Luce i Marice, uz violinu i šargiju. I trpeza je bila u znaku tradicije jer posebna domaljevačka sarma nadaleko je poznata delicija kojom su se oduševili i igrači i brojni promatrači. Iako dugotrajna igra, pri tome je vrlo napeta i zabavna zbog umijeća skrivanja i pronalaženja zagonetnog prstena, pa se može potvrditi da toj staroj društvenoj igri ne prijeti zaborav u Posavini, nego je čeka još mnogo uzbudljivih turnira.