Na današnji dan prije 18 godina umro je Gojko Šušak. Ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak od 1991. do svoje smrti bio je jedan od najbližih suradnika predsjednika dr. Franje Tuđmana. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske i stvaranju neovisne države Hrvatske. Umro je 3. svibnja 1998. u Kliničkoj bolnici Dubrava. Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom Mirogoju.
Ljubav prema Hercegovini
Danas ime Gojka Šuška nosi tek pokoja ulica u Hrvatskoj te je po njemu nazvan trg u Širokom Brijegu gdje mu je postavljen i spomenik. Ne bi Gojko ni tražio da se po njemu bilo što zove niti da mu se podižu spomenici. Njemu bi bilo draže da se u djelo provode njegove zamisli o jedinstvu i slozi među Hrvatima, ocjenjuju Šuškovi širokobriješki prijatelji.
“U kriznim vremenima su iznimno važne osobe koje imaju autoritet. Gojko je uživao veliki autoritet u Hrvatskoj, posebice u vojsci. Često se kaže da je bio čovjek od malo riječi, ja bih prije rekao da je bio čovjek od riječi. Kao takav je, uz predsjednika Tuđmana, zaslužan za uspješno organiziranje obrane i oslobađanje Republike Hrvatske, ali i obranu BiH. Uz sve to on je ostao običan čovjek. Nikada nije isticao svoje zasluge, a nije volio ni slušati hvalospjeve o sebi. Nekoliko puta sam bio s njim u društvu kada je opomenuo one koji su ga hvalili, a znao je i napustiti to društvo. Bio je neustrašiv i na ratištu, ali i u običnom životu. Tako, primjerice, nikada nije koristio osobno osiguranje, šetao se slobodno.
Dobro se sjećam susreta s Gojkom uoči operacije ‘Bljesak’, čija je obljetnica upravo ovih dana. Bio je nestrpljiv, nije mogao podnijeti da se kroz Hrvatsku nemoguće slobodno kretati, da je ona presječena na više mjesta. Rekao mi je: ‘Jedva čekam zapovijed za operaciju jer je prometna blokada Hrvatske nedopustiva.’
Volio je Hrvatsku, a posebice svoju Hercegovinu. No, bio je realist. Znao je da će se Jugoslavija raspasti po avnojskim granicama, ali je priželjkivao da dođe do nekih izmjena granica, koje su prirodnije i nešto drukčije od ovih sadašnjih”, rekao je Vlado Šoljić, ministar obrane Herceg Bosne, a i ministar obrane FBiH, i poznanik ministra Šuška još iz gimnazijskih dana.
Šuškova smrt pogodila je i građane Republike Hrvatske, ali i građane Bosne i Hercegovine, za čije je oslobađanje velike zasluge imao i ministar Šušak. Širokobriježani su posebice ponosni na svoga Goju, kako su ga zvali njegovi bliži prijatelji. Naime, Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. u Širokom Brijegu. Nakon osnovne škole pohađao je gimnaziju u Širokom Brijegu. Godine 1963. upisao je Pedagošku akademiju u Rijeci, matematiku i fiziku. Uoči poziva za služenjem vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. odlazi iz zemlje. Najprije u Austriju, a potom u Kanadu. Potkraj osamdesetih domaćin je Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. Postao je jedan od najbliskijih suradnika Franje Tuđmana. I oni koji su ga podržavali i oni koji nisu, složni su u tome da je, uz Franju Tuđmana, najzaslužnija osoba za oslobođenje Hrvatske i stvaranje pobjedničke Hrvatske vojske, a ostat će upamćene i riječi na kraju “Oluje” - “Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen.”
“Ja ne znam čovjeka koji je toliko volio ‘svetu zemlju Hercegovinu’, kako ju je Gojko zvao, a niti domovinu Hrvatsku, kao Šušak. Ja bih mu znao reći da to nije ona zemlja koje se on sjeća, no, to Gojko nije htio čuti. Ja možda nisam najkompetentniji govoriti o Šušku, jer ja sam njegov prijatelj od djetinjstva, pa ne vidim baš niti jednu njegovu manu. Vjerovao je ljudima. Primjerice, Praljak je s nama bio u školi, ali o njegovim roditeljima Širokobriježani nisu baš bili puni hvale. No, jedno je sigurno, Praljak nikada niti jedne ružne riječi nije imao za Gojka, ni pred tadašnjom milicijom. Gojko mu je jednostavno vjerovao, a kakav je Praljak, pokazalo se u Domovinskom ratu. Hoću reći, Gojko je bio vizionar. Mislim da su i Gojko i Franjo Hrvatsku napustili prerano, da ne kažem kako nisu sasvim dovršili posao. Vjerujem da bi danas dobro došli Hrvatskoj, ali i nama”, tvrdi Šuškov susjed iz Pribinovića (Šuškova rodnog mjesta u Širokom Brijegu) i prijatelj iz djetinjstva Ivan Čuljak Đulić.
Veliki vizionar
Ministru Šušku vjerovali su i stranci. Na njegovu pokopu William Perry rekao je da je “za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira”.
“Ministar Šušak počeo je služiti svojoj zemlji u presudnom trenutku i može se sigurno reći da bi bez njega dug i teški put do neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Hrvatske bio još teži i trnovitiji. Bio je vizionar u vojnim pitanjima, neosporna je činjenica da će hrvatska vojska jednoga dana postati vrijedan sudionik u zapadnim sigurnosnim organizacijama – njegovo naslijeđe. Prvog tjedna poslije proglašenja hrvatske neovisnosti, Šušak je napustio svoj udobni i profitabilni posao u Kanadi kako bi se vratio u Hrvatsku i borio se za slobodu svoje zemlje. Bio je svjedokom ostvarenja svog životnog sna”, rekao je Perry.
Nakon povratka iz iseljeništva 1990. godine, dužnost ministra obrane obnašao je u svim hrvatskim vladama od 1991. do 1998. godine. Ministar Šušak je odlikovan: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom hrvatskog trolista, Medaljom za Bljesak, Medaljom za Ljeto 95, Medaljom za Oluju i Medaljom za iznimne pothvate. Nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i Spomenice domovinske zahvalnosti.•