U 25 godina od Vokela je stvorio bosanskohercegovački poslovni brend. Nije poduzetnik koji će se zatvoriti u ured, čekati da mu prođe radno vrijeme i sav posao prepustiti drugima. Stalno je u pokretu, rado se druži s radnicima, vodi Udrugu gospodarstvenika Posušje, predsjednik je golf kluba Posušje, bavi se humanitarnim radom. Veljko Lončar i naizgled odudara od prosječnog poduzetnika i zato je zasigurno iznadprosječan. S njim smo u društvu tajnika Udruge gospodarstvenika Stjepana Bage razgovarali u automobilu jer vremena za odmor nema, sve se radi u pokretu. Lončar već ima dogovoreno druženje s domaćim golferima i onima iz regije, ali razgovor za Večernji list ne odbija.
• Gospodine Lončar, svjesni smo da je BiH složena zemlja u većini stvari, od politike do gospodarstva. Kako uspijevate biti uspješni u ovakvom okruženju?
Tajna je možda i u tome što sam se na vrijeme počeo baviti poslom kojim se sada bavim. Kada sam odlučio da počinjem s tim, još prije rata 1988. godine, trebalo je osmisliti strategiju da opstanem, jer jedno je kazati, a drugo je opstati. I uspio sam izdržati kojekakve turbulencije pa i torture ratne i poratne, a tvrtka je čvrsto ostala na nogama, što me i danas posebno raduje. Ni danas nije lako. I nikad nije bilo lako jer je uvijek bilo teških vremena, a dolazit će zasigurno još teža vremena na koja ne smijemo gledati sa strahom, već kao na svojevrstan izazov. To je borba za opstanak na tržištu i treba sve to sagledati u jednoj racionalnoj osnovi i uhvatiti se u koštac s problemima kada se na njih naiđe.
• S tvrtkom ste krenuli prije 25 godina s pet zaposlenika, a danas imate više od 200 djelatnika. Kakvi su bili počeci Vokela i kako se rodila ideja o ovoj tvrtki?
Puno stvari krene spontano, a tako je nastala i moja tvrtka. Mnogo sam razmišljao da krenem s nekim poslom, ispočetka je bila ideja da otvorim trgovinu. S vremenom sam počeo pratiti rad drugih već etabliranih i kvalitetnih tvrtki i uspostavio sam kontakte s tvrtkom Šavrić Zagreb koja je u bivšoj Jugoslaviji bila jaka industrija namještaja i bio sam u pregovorima s direktorom. Taj isti dan bili smo za stolom u jednom restoranu s gospodinom Milanom Vidanom, uglednim gospodinom koji je bio direktor Kerametala Zagreb. Bio je to jedan ugodan razgovor na kojemu smo dogovarali detalje o pokretanju posla. Moju ideju Vokela svi su podržali i dali mi određene savjete na koji način raditi i tako je sve krenulo, uspio sam u ovoj branši, ali stalno moramo učiti, raditi, izvlačiti pouke i ići naprijed da bi taj uspjeh bio postojan.
• Kako Vokel danas funkcionira na tržištu EU s obzirom da djelujete od 2005. u Hrvatskoj?
Vokel je veliki kupac i veliki uvoznik u sklopu kojega je 12 prodajnih salona. To je jedan veći lanac salona i s njim zasad mogu dobro poslovati. Mi trgovci uvijek kažemo - ako si dobro i povoljno kupio, moći ćeš sebi uračunati nešto i prodati opet povoljno i to je ta jedna filozofija s kojom moraju biti zadovoljni i trgovci i kupci...
OSTATAK INTERVJUA PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU VEČERNJEG LISTA!