Pojavom otkupljivača u BiH, poljoprivredna proizvodnja napokon je živnula. Zemljišta se ponovno obrađuju i sve podsjeća na neka ranija vremena kada je poljoprivreda bila ključ opstanka na ovim područjima. U Hercegovini niču plantaže smilja i drugih ljekovitih bilja, stasaju novi vinogradi, u Bosni se sade maline, mnogo je proizvođača pšenice i žitnih proizvoda. To sve nudi optimizam, ali ipak postoji dvosjekli mač kao što se događa sa smiljem jer Hercegovina nema dovoljno destilerija i potrebno je graditi nove kako bi se sve smilje moglo otkupiti.
Oni koji prate situaciju u ovom, ali spominjući i ostale slučajeve, tvrde da poljoprivredni proizvođači kroz zadruge ili neke još veće zajednice moraju angažirati marketing-stručnjake i menadžere koji će probijati proizvode na svjetskom tržištu i prodavati ih. Mnogi se slažu da se u resornim ministarstvima nije dosta učinilo. Financijska i tehnička pomoć često ne dolazi do onih do kojih bi trebala pa je na to nedavno upozorio i ministar poljoprivrede i prehrane Njemačke Christian Schmidt. - Važno je posvetiti pozornost činjenici da financijska i tehnička pomoć dođu do proizvođača na licu mjesta, naveli su tada iz njemačkog ministarstva. Ono što je zanimljivo i pokazuje vrijednost bh. poljoprivrede, ali i radne snage je činjenica da je sve više inozemnih otkupljivača i ulagača u bh. poljoprivredu.
Primjerice, njemačke tvrtke su uključene u projekt kornišona i sve je više drugih država koje žele izravno raditi i otkupljivati proizvode od BiH. Najveći problem za proizvođače u BiH je zastarjela tehnologija. - Ne možemo podizati kredite i ulagati u proizvodnju koliko ulažu u Europi, pa i našem okruženju. Radimo s onim što imamo, a u rad se uključuje cijela obitelj, govori nam proizvođač iz ZHŽ-a. Ipak, uz kvalitetnu strategiju u plasmanu i prodaji proizvoda i jači angažman onih kojima je dužnost brinuti se za poljoprivredu, proizvodnja bi mogla doživjeti svoju ekspanziju i biti pokretač u godinama koje slijede.•