Probava je ključna za apsorpciju hranjivih tvari i tekućine i bez zdravog i funkcionalnog probavnog trakta nije moguće zamisliti život. Kroz hranu koja naš organizam probavlja dobivamo bjelančevine, ugljikohidrate, masti, vitamine i minerale koji su neophodni za izgrađivanje i svakodnevno funkcioniranje organizma. Zdrava prehrana i dobra probava koja pomaže organizmu adekvatno iskoristiti hranjive tvari osnova su sveopćeg zdravlja - pojašnjava internist i gastroenterolog doc.dr.sc. Alen Bišćanin iz KBC Sestre Milosrdnice, piše 24sata.hr.
- S obzirom na to da je hrana potrebna ne samo kao energetska, već i kao strukturna komponenta, narušavanje procesa probave dovodi do slabljenja imunološkog sustava na svim razinama, od makroskopske tj. imunološke barijere kože i sluznice do mikroskopske koja uključuje narušavanje funkcije bijelih krvnih stanica i smanjene proizvodnje protutijela. Ne zaboravimo da je crijevo najveći imunološki organ, ne samo zbog svoje površine već i zbog izrazio razvijenog imunološkog sustava u stijenci crijeva i pripadajućim limfnim čvorovima - istaknuo je specijalist interne medicine, gastroenterologije i hepatologije prof. dr. sc. prim. Željko Krznarić, predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora.
Nadovezuje se kako je pojam uredne i zdrave probave širok i individualan pojam. Kaže da je probava uredna kada na adekvatan način razgrađuje i apsorbira hranjive tvari, a među osnovnim pokazateljima je defekacija, odnosno pražnjenje crijeva.
- Ovdje postoje razmjerno velike individualne razlike u smislu učestalosti, oblika i konzistencije stolice, sukladno i razlikama prehrambenih navika pojedinaca. Uredna stolica je smeđe boje, formirana, bez patoloških primjesa u smislu pojave krvi ili sluzi te nerazgrađenih sastojaka hrane. Svakako je važan i ritam pražnjenja stolice pa tako redovitom stolicom smatramo sve u rasponu od tri puta na dan do tri puta na tjedan ukoliko nema drugih simptoma. Stolica koja opisom izlazi iz ovih okvira može biti znak prisutnosti bolesti. Teškoće u probavi koje nisu povezane s razvojem bolesti mogu se pojaviti kod pojačanog stresa, nepravilne i neredovite prehrane, sjedilačkog načina života, promjeni prehrambenih navika ili konzumiranje hrane koja se uobičajeno ne konzumira - pojasnio je prof. Krznarić.
Kada posjetiti liječnika?
Učestali bolovi u trbuhu, grčevi, mučnina ili povraćanje razlog su za posjet liječniku.
- Osim toga, treba obraditi pozornost na boju stolice, konzistenciju, prisutnost patoloških primjesa i učestalost stolice. Također, nevoljan gubitak na tjelesnoj masi jest jedan od alarmantnih simptoma kod kojeg bi se trebala učiniti daljnja obrada. U alarmantne simptome ubraja se i krv u stolici, dok učestalije stolice, sa ili bez primjesa krvi, mogu odražavati akutnu infekciju probavnog sustava ili neku od kroničnih upalnih bolesti crijeva poput ulceroznog kolitisa ili Crohnove bolesti - ističe prof. Krznarić dodajući kako u takvim situacijama bez odgode valja posjetiti liječnika obiteljske medicine koji će vas, u slučaju potrebe, uputnicom usmjeriti na detaljniju obradu kod specijalista.
- Ako se tegobe javljaju povremeno u inače zdravih ljudi do 50 godina starosti, njih se može pokušati rješavati samostalno, ili uz pomoć lijekova koji se nalaze u slobodnoj prodaji. Treba znati da se veliki dio probavnih tegoba, kao što je nadutost, težina u trbuhu ili žgaravica, može riješiti ako se više pažnje posveti zdravoj prehrani. U pravilu je to dobro poznata mediteranska dijeta, kada se izbjegava teška, masna i jako začinjena hrana, a jede se više povrća, ribe i voća. Isto tako je dobro izbjegavati namirnice koje izazivaju nadutost ili žgaravicu, jesti češće i manje obroke i ne jesti pred spavanje. Od lijekova koje koristimo za samopomoć najčešće se koriste lijekovi za smanjivanje želučane kiseline kao što su antacid ili inhibitori protonske pumpe u manjoj dozi, lijekovi koji smanjuju nadutost, te probiotici - nadovezuje se prim. Bišćanin.
Uz prehranu, utjecaj na zdravlje probave ima i povećani stres te sjedilački način života, a pacijenti se liječniku najčešće javljaju zbog bolova u području želuca i donjeg dijela trbuha, neredovite stolice te zatvora. Usto, probavne smetnje često prate mnoge endokrinološke i metaboličke poremećaje.
Kronične bolesti i probava
- Bolesnici s dugogodišnjom, neadekvatno reguliranom šećernom bolešću, ponekad kao kroničnu dijabetičku komplikaciju razviju gastropatiju, odnosno otežano želučano pražnjenje zbog oštećene i oslabljene peristaltike. Imaju osjećaj težine u želucu, gastroezofagealni refluks, mučninu, grčeve u crijevima, nadutost, smanjeni apetit. Sve to rezultira poremećenom apsorpcijom makro i mikronutrijenata, oscilacijama vrijednosti glukoze u krvi te malnutricijom. Nadalje, bolesnici koji u liječenju šećerne bolesti provode restrikcijske dijete, poglavito dijetu s niskim i izrazito niskim udjelom ugljikohidrata (<26%, odnosno <10% ugljikohidrata od ukupnog dnevnog energetskog unosa), nerijetko razviju opstipaciju kao posljedicu smanjenog unosa prehrambenih vlakana. Slično je i kod dugotrajnog provođenja dijeta s niskim udjelom masti, koje se često preporučuju kao dodatna terapijska opcija u liječenju dislipidemija. Bolesnici nažalost ne rade selekciju poželjnih i nepoželjnih masnoća, već često nekritično izbacuju većinu izvora masti iz svakodnevne prehrane, pa i onih poželjnih - upozorila je dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, liječnica interne medicine na Odjelu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma u KB Sveti Duh te doktorica znanosti nutricionizma.
Dodala je kako mnogi oboljeli od dijabetesa izbjegavajući šećer posežući za umjetnim sladilima čija prekomjerna konzumacija može pogoršati metaboličku regulaciju i rezultirati proljevom i grčevima. Usto, u liječenju dijabetesa koristi se metformin koji također utječe na razvoj probavnih smetnji poput proljeva i mučnine.
- Pojedinci koji se liječe radi nekog oblika bolesti štitnjače, također se često javljaju s gastrointestinalnim poremećajima. Hipertireoza često dovodi do ubrzane peristaltike, učestalih i proljevastih stolica, simptoma pojačanog metabolizma te prekomjernog gubitka na tjelesnoj masi. Hipotireoza pak, kao druga krajnost, često dovodi do opstipacije, nadutosti i debljanja. Valja napomenuti i kako su bolesti štitnjače, u pravilu autoimune prirode, često prisutne uz još neku autoimunu bolest poput celijakije, upalnih bolesti crijeva, šećerne bolesti tip1, sistemskog lupusa i reumatoidnog artritisa koje također mogu voditi do poremećaja peristaltike, probave i iskorištavanja nutrijenata - ističe dr. Liberati Pršo.
Kaže kako se kod mnogih autoimunih bolesti javlja i anemija, a terapija preparatima željeza često kao nuspojavu ima promjenu boje i konzistencije stolice te opstipaciju i gastričkih tegobe.
- I naposljetku, skupina bolesnika kojoj pripada velik dio moje kliničke svakodnevice su trudnice, dojilje i žene koje planiraju trudnoću, budući da se tijekom trudnoće nužno radi probir na bolesti štitnjače i gestacijski dijabetes. Ponekad u hormonalnom liječenju, a ponekad zbog uzimanja određenih suplemenata ili samo kao dio fizioloških procesa tijekom trudnoće, u ovoj populaciji se često susrećem s problemom opstipacije i gastričkih tegoba, vitaminsko-mineralnog i nutritivnog disbalansa - kaže dr. Liberati Pršo.
Antibiotici i probiotici
Usto, ukoliko uzimate antibiotike kako biste izliječili upalu koja nije nužno povezana s crijevima, oni će u tom procesu uništiti i dio dobrih bakterija koje nastanjuju naša crijeva i na taj način utjecati na probavu.
- Crijevnu floru tj. mikrobiotu sačinjava veliki broj bakterija koje su vrlo dobro uravnotežene, i jako su važne u održavanju zdrave probave, imuniteta i zdravlja općenito. Antibiotici narušavaju taj sklad i dovode do raznih tegoba, kao što su nadutost, grčevi i proljevi. Probiotici su živi mikroorganizmi, dobre bakterije, najčešće iz roda Bifidobacterium i Lactobacillus, koji primijenjeni u adekvatnoj količini pozitivno djeluju na zdravlje domaćina. Pritom moramo paziti da probiotik ne uzimamo dva sata prije i poslije antibiotika, jer će na taj način antibiotik poništiti njegovo djelovanje. Iznimka su probiotski kvasci (npr. Saccharomyces boulardii) na koje antibiotik ne djeluje, pa se mogu uzimati neovisno od antibiotika - savjetuje prim. Bišćanin.
- Današnji dokazi govore u prilog tomu da bi neki probiotici mogli biti koristi kod proljeva uzrokovanog antibioticima, liječenju infekcije Helicobacter pylori i upalnih bolesti crijeva. Probiotik je zbirni pojam i ako želimo koristiti pojedini soj ili sojeve probiotičkih bakterija iza toga bi trebali stajati znanstveni dokazi. Probiotici pomažu u obnavljanju crijevnih bakterija i na taj način ne samo da smanjuju proljev već i poboljšavaju suradljivost bolesnika za uzimanjem terapije. Jedna od komplikacija liječenja dugotrajnom antibiotskom terapijom jest proljev uzrokovan bakterijom Clostridium difficile u čijem nastanku ulogu također ima neravnoteža crijevne mikrobiote. U Cl. difficile proljevima koji su rezistentni na antibiotike terapijska opcija može biti i fekalna transplantacija - pojašnjava prof. Krznarić.
Za zadržavanje zdravlja crijeva stoga je nužna redovita fizička aktivnost, ali i prehrana.
- Namirnice koje nose dokazane benefite kako probavnom sustavu, tako sveukupnom zdravlju i metaboličkoj regulaciji, su prvenstveno povrće s naglaskom na lisnato zeleno povrće, kupusnjače, paprike i rajčice, voće s naglaskom na bobičasto, šumsko voće, avokado, ananas i citruse, grahorice s naglaskom na leću, slanutak i zelene mahune, gljive, orašasti plodovi, sjemenke s naglaskom na lanene, sezamove, chia, kimove i bučine, plava riba s naglaskom na skušu, srdelu, inćune i papaline – malu, plavu ribu koja ne prelazi 200 grama te ekstra djevičanska i hladno prešana ulja. Njihovim svakodnevnim unosom osigurava se idealan omjer i količina makro i mikronutrijenata, vlakana, antioksidansa te ostalih bioaktivnih komponenata - savjetovala je dr. Liberati Pršo.
Kako sugovornici čuvaju zdravlje svojeg probavnog sustava?
- Ako pojednostavimo ovaj odgovor onda je to pokušaj pridržavanja barem osnovnih postulata Mediteranske dijete, raznolika prehrana dobrim djelom temeljena na biljnim izvorima, ali bez radikalnih ograničenja. Možda bi to mogli svesti pod pojam umjerenog fleksiterijanstva. Adekvatan unos tekućine je osobito važan. I svakako barem umjerena tjelesna aktivnost, recimo do 10.000 koraka na dan - kaže prof. Krznarić.
- Mediteranska dijeta idealni je prehrambeni obrazac čijom se primjenom osigurava dovoljan unos makronutrijenata, vitamina, minerala, antioksidansa i mnoštva fitonutrijenata neophodnih za uravnoteženo odvijanje metaboličkih procesa. Ako me pitate za vlastite preferencije, moram spomenuti da sam posljednjih desetak godina vegetarijanka – kako radi osobnih emotivno-etičkih stavova, tako i iz zdravstvenih razloga. Ukoliko se pažljivo biraju namirnice, pazi na dovoljan unos proteina te suplementira određene mikronutrijente poput vitamina B12 i vitamina D, prehrana biljnog podrijetla može imati izuzetno povoljan učinak kako na sveopće zdravlje, tako i na ciljane poremećaje poput upalnih, metaboličkih i malignih bolesti - istaknula je dr. Liberati Pršo.
- Ja se trudim, naravno koliko mi to posao i ostale obveze dozvoljavaju, jesti redovite obroke, ne pretrpavati se hranom, osobito navečer te piti dosta tekućine. U prehrani izbjegavam crveno meso, jako začinjenu hranu i konzerviranu hranu, pokušavam jesti više ribe, mliječnih proizvoda, voća i povrća. Nije to baš uvijek moguće, ali kada čovjek o tome razmišlja, značajno može u zadanim okolnostima unaprijediti kvalitetu svoje prehrane. Također svaki slobodni trenutak koristim za neki oblik fizičke aktivnosti - zaključio je prim. Bišćanin.