Dvadeset godina nakon što je bio u Bosni i Hercegovini te imao aktivnu ulogu kroz rad Svjetske banke u procesu koji je uključivao i obnovu Starog mosta u Mostaru, Dirk Reinermann, sadašnji direktor Odjela za mobilizaciju resursa Međunarodne udruge za razvoj (IDA) i Odjela za korporativne financije Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) pri Svjetskoj banci, u razgovoru za Večernji list govori o pomoći koju je Svjetska banka pružala i pruža BiH, dojmovima o pozitivnim promjenama u posljednjih 20 godina, perspektivama razvoja... Osvrnuo se i na iznimno bitnu činjenicu koja govori da je Bosna i Hercegovina u kratkom razdoblju od zemlje koja prima novac od IDA-e postala zemlja koja uplaćuje novac IDA-i, a sada su tu i nove perspektive razvoja koje uključuju i proces europskih integracija.
- Ima napretka u prethodnih 20 godina. Vidi se to i dok se vozite. Vidi se infrastruktura, zgrade, stvari su se popravile. To je očito. A potom, naravno, dolazak u Mostar i pogled ne samo na obnovljen most, obnovljen je 2004. godine i otvoren dok sam bio tu, već i sve što je urađeno oko njega. To je zaista potaknulo turizam, što i jest bila zamisao, i, opet, upravo sam rekao na konferenciji da su u vrijeme početka obnove tu bila samo dva hotela, a sada je tu 20 velikih hotela i hostela te stotine apartmana. Tako da je zaista doprinio ekonomskom razvoju - ističe Reinermann.
Večernji list: Dvadeset godina poslije, evo vas natrag u BiH. Kakvi su vaši prvi dojmovi nakon što ste stigli?
- Lijepo je doći kući. Rekao sam sada na konferenciji da je moja najstarija kći ovdje rođena, tako da je ona Sarajka, pa ćemo, naravno, uvijek biti vezani uz BiH, ali lijepo je vidjeti napredak. Ima napretka u prethodnih 20 godina. Vidi se to i dok se vozite. Vidi se infrastruktura, zgrade, stvari su se popravile. To je očito. A potom, naravno, dolazak u Mostar i pogled ne samo na obnovljeni most, obnovljen je 2004. godine i otvoren dok sam bio tu, već i sve što je urađeno oko njega. To je zaista potaknulo turizam, što i jest bila zamisao, i, opet, upravo sam rekao na konferenciji da su u vrijeme početka obnove tu bila samo dva hotela, a sada je tu 20 velikih hotela i hostela te stotine apartmana. Tako da je zaista doprinio ekonomskom razvoju. Ali nije samo to, ide mnogo dalje od toga. I zato smo svi mi tu. Vidjet ćete to opet na konferenciji. Mi na engleskom kažemo da uspjeh ima mnogo roditelja. Ovdje je mnogo majki i očeva Starog mosta. Vidite da se cijeli svijet ujedinio i proslavlja. Simbolika mosta ide dalje od nas. To je jasno. Zaista je postao svjetski simbol.
Večernji list: Koliko je IDA Svjetske banke doprinijela tom ekonomskom napretku u prethodnih 20 godina?
- Od 1996. godine 2,8 milijardi američkih dolara, oko pola od toga, nešto više od pola dala je IDA, povoljna sredstva s kojima smo krenuli na početku, to su povoljni krediti. A onda, dok sam ja bio ovdje, prešli smo s IDA-e na IBRD, to su naša sredstva za zemlje sa srednjom razinom prihoda. To je nešto bliže tržišnim uvjetima, ali još uvijek jeftino, još su uvijek niske kamatne stope. Dakle, malo više od toga za zemlju od oko 4 milijuna osoba. To je mnogo novca. Ako pogledate IDA-ine investicije po glavi stanovnika, to je jedna od naših najvećih investicija ikada. Nije riječ samo o veličini iznosa već je to bio i početak ere kad je Svjetska banka shvatila da moramo doći što prije nakon završetka velikih ratova u svijetu. I to radimo i mimo Bosne i Hercegovine. Ali to je stvarno bio prvi put, predsjednik Wolfensohn pokrenuo je sve to, on je veliki poštovatelj kulturnog nasljeđa. A most je, jasno, za njega to i bio, pa smo morali biti dio toga. Ali, uz to, nakon sukoba, morate ljudima dati nadu. Morate početi s ulaganjima brzo, velikim iznosima, tako da se obnovi infrastruktura, osigura struja, voda, ceste, oko 2500 kilometara cesta je financirano. To je tek osnovno i za nas je to bio jako veliki iznos.
Večernji list: Kakav je značaj izgradnje simboličnih mostova u Bosni i Hercegovini među ljudima, građanima...? Je li od ključnog značaja za ekonomski razvoj u budućnosti?
- Mislim da jest. Jer to nije samo…, da počnemo s kulturnim nasljeđem…, i kulturno nasljeđe je o ključnog značaja za svako društvo. Bez kulturnog nasljeđa ekonomski razvoj postaje vrlo težak. Ljudi nemaju identitet. Dakle, to vidimo diljem svijeta. Dakle, to je bitno samo po sebi… Most možete reći, pa, samo izgraditi metalni most. Ako je riječ samo o prelasku rijeka, to je lagano. Zar ne? Ali, zapravo, to je povezano s prošlošću. Jer ne mislim da pretjerujem kada kažem kako most povezuje prošlost i budućnost. Nije samo Istok, Zapad, on je i prošlost i budućnost. Zato mislim da je vrlo značajan. A onda, svakako, samo praktične stvari, ekonomski razvoj koji se vidi u gradu, o čemu sam govorio u vezi s turizmom, hotelima… Na večeri sam sjedio do gradonačelnice Sarajeva i rekla mi je da je 2023. u Bosnu i Hercegovinu došlo 1,7 milijuna turista. A i sad, ove godine, taj rekord je premašen samo u prvih šest mjeseci. Pa će vjerojatno i ovo biti još jedna rekordna godina. Znate, mnogi ljudi su čuli za mostarski Stari most, mogli bi iz Dubrovnika doći samo na dan i vratiti se. Ili dođu preko Sarajeva. Rekao sam na konferenciji da mislim kako je Mostar sada na listi ciljeva mnogih ljudi, tisuća ljudi diljem svijeta, što nije bio slučaj, čak ni prije deset godina.
Večernji list: Bosna i Hercegovina je u kratkom razdoblju od zemlje koja prima novac od IDA-e postala zemlja koja uplaćuje novac IDA-i...
- To je za mene od ključnog značaja s obzirom na to da sam direktor za prikupljanje sredstava za IDA-u. Tako da sam prešao s trošenja novca na pomaganje da se prikupi novac za Svjetsku banku. A imati Bosnu i Hercegovinu za donatora, to je zaista velika simbolična vrijednost. To je zanimljivo... IDA je osnovana 1960-ih, a od tada imamo 36 zemalja koje su, kako mi kažemo, izašle iz IDA-e, znači one su, kao i Bosna i Hercegovina, prešle na IBRD. Ali 19 njih se vratilo, a sada ih se 20 vratilo kao donatori. Tako da vidite puni ciklus razvoja od primatelja pomoći, pomoći u obliku zajmova, do donatora za one zemlje kojima je pomoć potrebna sada. Dakle, to je globalni fond solidarnosti koji stvarno provodi puni ciklus razvoja. To nije neki veliki iznos u globalnim mjerilima. Ali za Bosnu i Hercegovinu je to veliki iznos. I tu je riječ i o iznimnoj simbolici, zemlja koja je toliko ovisila o pomoći nakon 1995., sada se vraća i iskazuje solidarnost s ostatkom svijeta. Koristimo je svuda. Govorimo o njoj. A reakcije su fenomenalne svaki put kad to spomenem, ljudi kažu: “Stvarno, Bosna i Hercegovina? Sjećam se kad sam prije 30 godina na TV-u gledao razaranja, a sada se vraća kao donator”. Znači, stvarno su impresionirani. Tako da se simbolička vrijednost ne može dovoljno istaknuti.
Večernji list: A Bosna i Hercegovina ima novu perspektivu, tu je Europska unija...
- Tako je, mislim, mi - ja ne želim reći da smo počeli raditi na tome, ali to je bila velika tema prije 20 godina kad sam ja bio ovdje, za Bosnu i Hercegovinu da na kraju dobije status članice, svakako u Europskoj uniji, i da se već pomogne ekonomiji da se prilagodi na pojedinačno najveće tržište na svijetu... Europsku uniju, jedinstveno najveće tržište. I na tome je ostvareno dosta napretka, ali potrebno je još. Mislim da su i dalje prisutni izazovi. Ali BiH je na putu i, svakako, sada sa statusom kandidata, znakovi su jako dobri.