Već dugo u EU razmatra se o uvođenju zabrane svih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Ovu odluku prošlog je tjedna podržao Hrvatski sabor, i to s većinom glasova. Jedna od bitnijih novina koju će mnogi osjetiti jest zabrana stavljanja na tržište plastičnih vrećica, piše Večernji list BiH.
Od početka 2022. zabranit će se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, uz izuzetak vrlo laganih, a od 3. srpnja 2024. proizvoda koji imaju plastični čep ili poklopac.
BiH kasni
EU je odredio nove ciljeve i zakone odvajanja i recikliranja otpada do 2035., a koji su sada u procesu realizacije. Postavlja se pitanje gdje je u toj priči o plastičnom otpadu BiH?! Plastični otpad jedna je od najvećih prijetnji za zdravlje ljudi i prirodu. Procjenjuje se da su kućanstva, proizvodne/uslužne djelatnosti i javne komunalne usluge u BiH proizveli oko 150.000 tona plastičnog otpada u 2018. Manje od 2% ovog otpada se reciklira, dok 98% završi na kontroliranim, nekontroliranim i ilegalnim odlagalištima u BiH jer sustav primarne i sekundarne selekcije ambalažnog otpada nije uspostavljen te nedostaju kapaciteti za reciklažu različitih ambalažnih materijala. Rješavanje problema plastičnog otpada podrazumijeva sudjelovanje vlada, javnog i privatnog sektora, akademske zajednice i cijelog društva.
Zapanjujuće istraživanje
Koliko je plastika opasna, dokazuje istraživanje objavljeno početkom godine koje je pokazalo da velike količine mikroplastike plutaju atmosferom, a vjetrovi je podižu s asfalta, oceana i poljoprivrednih polja. Kad se jednom tamo nađe, vjetrovi je mogu odnijeti do najudaljenijih mjesta na Zemlji. Studije pokazuju da mikroplastika u zraku ima mnogo oblika i dolazi iz mnogo različitih izvora, ali ključni doprinos je odbačeni plastični otpad. Budući da se plastika vrlo sporo razgrađuje, ona se samo fragmentira na manje komade koje mogu nositi zračne struje. Značajna količina ovih fragmenata potječe od sintetičkih tekstilnih vlakana. - To može biti bilo što i to su izuzetno sitna vlakna, ono što mi zovemo čestice ili čak mikrogranule. Dakle, vrlo sitne čestice, puno manje od onoga što ste mogli vidjeti golim okom - kazala je znanstvenica Janice Brahney s američkog Državnog sveučilišta Utah. Ona je s kolegama istražila izvore plastike u zraku i kako je plastika ušla u atmosferu. Pronašli su tri glavna načina na koja se to događalo. - Kad auto prijeđe cestu, stvara energiju koja plastiku može premjestiti visoko u atmosferu. Zamislite automobil koji vozi makadamom. Možete vidjeti kako se oblak prašine diže iza njega. Unutar sve te prašine ima i mikroplastike.
Drugi način na koji mikroplastika završava u atmosferi je kretanje oceanskih valova. Budući da je mikroplastika mnogo rjeđa od vode, ona pluta na površini. Dok se valovi komešaju, a mjehurići pršte na površini oceana, on ima sposobnost emitiranja sitnih čestica u atmosferu gdje se potom mogu prenijeti dalje. Tim je iznenadilo to što je njihov rad pokazao da se više atmosferske mikroplastike probija od oceana do kopna nego obrnuto. - Možemo procijeniti da konzumiramo i udišemo svaki tjedan jednu kreditnu karticu! - kazala je Brahney.•