Tema HRT-ove emisije Otvoreno 18. siječnja bila je posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Bosni i Hercegovini, odnosi te države s Hrvatskom te položaj Hrvata i izmjene izbornoga zakona u toj državi. O spomenutim su temama razgovarali posebni savjetnik predsjednice Mate Granić, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Zdravka Bušić, Josip Klisović iz SDP-a, komentator HRT-a Tihomir Vinković te bloger Marijan Knezović.
Upravo je mladi društveni analitičar svojim znanjem te sposobnošću polemiziranja zabljesnuo u emisiji u koju ga je pozvao urednik Damir Smrtić. Pridobivši simpatije gledateljstva, nametnuo se kao poznavatelj društveno-političkih prilika u Bosni i Hercegovini, a u emisiji je samouvjereno nadopunjavao navode Mate Granića i suvereno polemizirao s Joškom Klisovićem. Nakon prošlotjedne emisije brojne je gledatelje zanimalo tko je mladi student koji svojim društvenim radom želi upozoravati na položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini te predano raditi u okviru društvenoga aktivizma kako bi poboljšao njihov položaj.
Marijan Knezović ima samo dvadeset jednu godinu. Student je Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u Zagreb je došao iz hercegovačkoga gradića Posušja. Sebe opisuje kao mrzitelja nepravde, zagovornika slobode i idealista. Kaže kako se želja za javnim radom javila kao rezultat činjenice da mu je najneomiljenija pojava u društvu šutnja, posebice šutnja o stvarima o kojima treba najviše govoriti, a uzročno-posljedičnom vezom to su najčešće društveni problemi o kojima je zahtjevno razgovarati. Knezović kaže kako to ne treba biti razlogom da prihvatimo šutnju jer to znači prihvaćanje lošega izbora i loše budućnosti jer šutnja ne može rezultirati ničim dobrim, nego samo produbljivanjem agonije.
Student iz Hercegovine posljednjih je nekoliko godina i autor internetskoga dnevnika, odnosno bloger. Uglavnom piše o društveno-političkome stanju u Bosni i Hercegovini, ali i o ekonomiji jer je upravo ona njegova prva ljubav i prva strast. U svojim stavovima zastupa liberalne teze u ekonomiji, točnije liberalno-konzervativne. Naglašava važnost osobnih sloboda te ističe ekonomske slobode kao njihovu osnovu. „Ako ne možemo upravljati svojim novcem, ne možemo upravljati ni svojim vremenom, a ako ne možemo svojim vremenom, ne možemo upravljati ničim“, smatra Knezović. Njegov se internetski dnevnik uglavnom čita u Sarajevu jer su, tvrdi, teme o kojima piše zanimljivije Bošnjacima u Sarajevu nego Hrvatima.
„Zadovoljan sam koliko je blog čitan jer imam stotine tisuća pregleda. Iskreno mislim da ljudi u Sarajevu, ponajprije Bošnjaci, imaju pomalo iskrivljenu predodžbu o Bosni i Hercegovini“, kaže Knezović. Smatra da se današnjoj Bosni i Hercegovini bliži kraj jer je država u neprestanim političkim krizama te da mora doći do promjene. Dodaje kako postoji strah u Sarajevu od korjenitih promjena u Bosni i Hercegovini. Najveća bi korjenita promjena bila izmjena izbornoga zakona koja bi osigurala Hrvatima biranje vlastitih predstavnika u vlast što je osnovno ljudsko pravo u cijelome svijetu, a u Bosni i Hercegovini to se drži vrstom nagrade. Treći je entitet nužan jer je jasno kako su različita rješenja iskušana i nijedno od njih nije uspjelo. Jedino je logično i racionalno rješenje, po njegovu mišljenju, pokušaj federalizacije države.
„Bosna i Hercegovina je poput male Jugoslavije, a Sarajevo je mali Beograd. Znamo što je bilo kad su se Hrvati okrenuli protiv Jugoslavije. Isto bi se moglo dogoditi kad bi se okrenuli protiv Bosne i Hercegovine. Mi to ne želimo, nego je želimo voljeti, želimo da ona uspije, ali tek kad u njoj budemo ravnopravni kao i svi ostali“, ističe Knezović te dodaje: „Nisam najpametniji čovjek koji iznosi konkretna rješenja, ali mnogi drugi jesu i postoje o tome mnoge studije. One su različite, ali ideja je ista. Ona je osiguranje ravnopravnosti, a to je očito moguće jedino s pomoću koncepta federalizma jer u višenacionalnim državama federalizam provjereno funkcionira. Ne postoji nijedna stabilna višenacionalna država na svijetu koja nije federalizirana po svojemu uređenju. Primjerice, Nijemci u Belgiji, kojih je dva posto, imaju veća prava od Hrvata kojih je petnaest posto. Nijemci u Belgiji imaju svoj televizijski program na materinskome jeziku, Hrvati nemaju ni to, što je smiješno za konstitutivni narod jedne države u 21. stoljeću“, ističe mladi analitičar.
Svoje gostovanje u emisiji Otvoreno ocjenjuje zadovoljavajućim. Mišljenja je kako je važno raspravljati o položaju hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini za koji kaže da se uništava već dvadeset godina. Lako je vidljivo to propadanje dok se međunarodna zajednica, kao i države u okružju, ponašaju kao da se ništa ne događa jer je to lakši način. Ističe i kako je svaka kriza prilika za katarzu te kako je dogovor moguć, što dokazuje i Daytonski sporazum. Tad je postignut određeni dogovor, a sad je vrijeme da se o njemu razgovara te da se on primjereno primjenjuje ili da se postigne novi dogovor. Trenutačno se dogovor primjenjuje na licemjeran način, što rezultira činjenicom da se ponajprije Hrvati, a zatim u nešto u manjoj mjeri i Srbi politički izoliraju u Bosni i Hercegovini.
Marijan Knezović smatra da su mladi ljudi izvor energije i potencijala promjena u društvu. Tako vidi i sebe kao sudionika promjena koji želi posvetiti život svojemu narodu. Kaže kako je korak k mijenjanju društva javnost, a glas je javnosti medij, posebice televizijski. U tome svjetlu vidi i ulogu Hrvatske radiotelevizije koja se brine za glas naroda. Uloga medija za njega nije samo informiranje građana, nego i oblikovanje stavova. Mediji bi trebali biti svjesni svoje odgovornosti koja presudno utječe na odluke koje se donose u društvu jer odluke koje donose pojedinci ovise o informacijama iz medija. Govor mržnje za njega je cenzura, a američki model smatra najrazvijenijim jer u njemu bilo tko može izraziti bilo kakav stav.