Za Šefku Hodžić kažu da se nalazi na listi najsvirepijih žena - ubojica sa Balkana i da s punim pravom već nekoliko desteljeća nosi titulu “najmonstruoznije žene”. Davne 1969. godine Šefka je nedaleko od sela Jusići sačekala svoju prijateljicu Aliju Hasanović, ubila je sa tri hica iz pištolja, nožem rasjekla trbuh i izvadila dijete, prenosi Pogled.ba
Povrijeđena sujeta
Tijelo je sakrila ispod sijena na obližnjoj njivi, a tek rođenu djevojčicu je odnijela kući, piše Oslobođenje.
Beba je ubrzo preminula. Nakon pronalaska tijela, istražitelji u prvi mah nisu znali odakle bi krenuli sa istragom, niti je ikome bilo jasno ko bi mogao počiniti tako okrutan zločin.
Misteriju je ubrzo razriješio liječnik patolog Milan Vušić, koji je kazao da je zločin počinila nerotkinja željna djeteta. Ubrzo nakon toga istražitelji su pokucali na vrata Šefke Hodžić, koja je nekoliko dana ranije prijavila smrt tek rođene djevojčice, za koju je tvrdila da je njena (prethodno, mjesecima se pretvarala da je trudna, trpajući u majicu garderobu kako bi izgledalo kao da ima trudnički trbuh, op.a.). Šefka je u svibnju 1970. osuđena u Okružnom sudu u Tuzli prvo na streljanje, ali je kasnije obnovljen proces te joj je iste godine izrečeno 20 godina robije.
Šefkinim likom bavili su se mnogi stručnjaci, koji kažu da se uzrok ovog zločina može naći upravo u osobenostima jednog kraja. Odnosno, da je živjela u sredini u kojoj je grijeh bio ako žena ne može roditi dijete. Drugi pak tvrde da je u pitanju bila njena ogromna sujeta, jer kako to da je “najljepša žena u cijelom kraju lišena onog najosnovnijeg - nije mogla biti majka”.
Uglavnom, za Šefku kažu (iako nikad nije i službeno potvrđeno, op.a.) da je po izlasku iz zatvora promijenila identitet, udala se, pa čak i rodila dijete. Sa mužem je navodno živjela jedno vrijeme u Srbiji.
Sa Šefkom “rame uz rame po zločinu” može stajati i Dušanka Petrović. Prva kaznena djela zabilježila je prije skoro tri desetljeća, još dok je radila kao pravnica u beogradskom Privrednom sudu. Počela je sa sitnim krađama, a završila je kao dvostruki ubojica. Za ovu nekadašnju pravnicu policijski istražitelji kažu da ima um jednog genija. Radnim kolegama je, svojevremeno, iz ureda krala ključeve pomoću kojih im je ulazila u stanove i krala sve što bi mogla ponijeti. Krivotvorila je njihove bankovne kartice, s kojih je kasnije uzimala novac. Vremenom, njeni zločini postaju gori. Upoznaje beogradskog pilota Selimira Tripkovića, koji se s njom ženi, iako je znao za njen podeblji policijski dosje.
Fatalna Dušanka na kraju mu je došla glave. Motiv je stan u Beogradu. Ubila ga je nekoliko dana nakon što je stan prepisao na nju. U zločinu joj je pomogla njena kćer iz prvog braka Jelena Jovanović. Dušanka je osuđena zbog ubojstva, a tijekom 2003. puštena je za vikend iz zatvora, u koji se više nije vratila. Sa Janjom Anđelić i Ljubicom Kolovrat, koje je upoznala u zatvoru, udružuje se u zločinačku grupu koja je varala po BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Žrtve su tražile preko ljubavnih oglasa i uglavnom su to bili usamljeni, stariji muškarci kojima su uzimale novac. Dušanka, u međuvremenu, planira i ubojstvo rođenog brata Aleksandra Petrovića, a pakleni plan provodi u djelo 2006. godine, uz pomoć Janje. Zatvorska prijateljica pomaže joj da namami Aleksandra u Sarajevo, gdje je Janja na lažno ime u naselju Malta iznajmila stan. Ne sumnjajući ni u što, Aleksandar je zagrizao mamac, ali ga u stanu dočekuje sestra koja mu je hladnokrvno u glavu ispalila nekoliko hitaca. Tijelo je zatim zapalila kako bi prikrila tragove. Bježi u Srbiju, gdje je i uhićena, a ubrzo su pale i članice njene bande. I ovaj put je motiv stan u Beogradu.
Sociolog Srđan Vukadinović kaže za Oslobođenje da se na ovim prostorima vrlo rijetko događa da sestra ubije brata.
- Od svih ubojstava najmanji je postotak da će sestra ubiti brata, jer se tu radi o posebnoj ljubavi i tu postoji jedan poseban senzibilitet. U svakom slučaju, ubojstvo je grozan čin, jer je to uzimanje pravde u svoje ruke, naglašava Vukadinović.
On nadalje napominje da često govorimo o ravnopravnosti, te da danas imamo žene koje su “ravnopravni partneri u zločinu”.
- Imamo slučajeve da žene budu višestruke ubojice. Kao motiv kod žena su manje prisutni materijalni odnosi, a više emocionalni, dodaje Vukadinović.
On kaže da kada je u pitanju unutarnja dimenzija da je teško kontrolirati, te kada je ta unutarnja dimenzija povrijeđena, to dovodi do načina reagiranja koji u normalnim okolnostima inače ne bi bi takav. Žene su osjetljivije, emotivnije i inače burno reagiraju, kaže Vukadinović, te dodaje da je najgore kada ženama te emocije povrijedi netko blizak.
Tijelo u septičkoj jami
Najpoznatija “žena ubojica" u BiH je svakako Dana Škrba. Zločin koji je potresao bh. javnost dogodio se 23. veljače 2012. kada je u podrumu fotografske radnje na Dobrinji skalpelom brutalno zaklala sarajevskog fotografa Mustafu Bukvića, s kojim je navodno bila u ljubavnoj vezi. Zbog ovog zločina osuđena je na 14 godina zatvora. Nakon zločina Dana je govorila da je Bukvić silovao, sjekao, te da ga je ubila u samoobrani.
Zločin koji je počinila žena, a koji je obilježio ovu godinu, svakako je ubojstvo Jaroslave Dugošije-Dobrenov u Novom Sadu. Nju je početkom godine Biljana Jeftić (50) iz sela Stejanovci kod Rume flašom i panjem udarila po glavi, a potom je zaklala komadićima stakla. Iako se kao motiv spominjalo koristoljublje, osumnjičena nakon zločina nije uzela žrtvin novčanik.
Većina stručnjaka tvrdi da žene ubijaju rjeđe, ali da su njihovi zločini brutalniji. Razni psiholozi i sociolozi kažu da nema velike razlike u ubojstvima koje počine žene od onih koje počine muškarci. Pojedina istraživanja ukazuju na to da žene izgledaju bezopasnije, pa su samim tim žrtvi manje sumnjive.
Na meti pripadnica nježnijeg spola najčešće se nalaze njihovi ljubavni partneri. Tako je tijekom 2009. tada 50-godišnja Šida Brzović, u stanu nedaleko od tuzlanske Medicinske škole, pucala i ubila Mirzu Dumanjića, s kojim je navodno bila u ljubavnoj vezi. Ubojstvu je prethodila kraća svađa između ljubavnika.
Iste godine javnost je zapanjilo svirepo ubojstvo koje je počinila Poljakinja Monika Naumowitz-Bureković, koja je ubila supruga Fuada Burekovića.
Njen zločin je otkriven tek nakon što se povjerila ljubavniku, koji je sve prijavio policiji, i to pola godine nakon svega. Tijelo ubijenog supruga je zamotala u najlonske vreće i deke, vezala, te sakrila u septičku jamu pored kuće.
Prema nekim statistikama, jedna od gorih zločinki u BiH je i Ruža Jelić iz Usore. Osuđena je zbog četverostrukog ubojstva koje je počinila 1998. godine. Pomilovana je za godinu i nekoliko mjeseci. Ubila je ljubavnika, ženu za koju je sumnjala da je druga ljubavnica njenog ljubavnika, te još dvije žene u selu za koje je posumnjala da znaju za njezinu izvanbračnu vezu.
Ubijaju rjeđe, ali brutalnije od muškaraca