Pri tome je posve različita situacija, odnosno startna pozicija s koje kreću ove stranke. SNSD je pod snažnom stegom američkih sankcija, "trojku" žestoko udara i za izdaju proziva koalicija SDFA, a HDZ BiH ima najkomotniju situaciju te jedinu brigu mu predstavlja, uostalom kao i drugim hrvatskim strankama, mala zainteresiranost njihova biračkoga tijela. Američke sankcije protiv dužnosnika i članova SNSD-a predstavljaju značajan izazov za vodeće dužnosnike, ponajprije Milorada Dodika, ali i samu stranku.
Učinak "odvraćanja"
Sankcije su uvedene zbog podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i destabilizacije Bosne i Hercegovine, a najlošija posljedica je uzmak određenih partnera, saveznika i ekonomskih skupina svjesnih da bi se i oni mogli uplesti u mrežu koja znači uskraćivanje normalnoga rada i poslovanja. No, iako sankcije mogu otežati političko i ekonomsko djelovanje SNSD-a, stranka je do sada pokazala otpornost i sposobnost prilagođavanja.
Međutim, dugoročni učinci sankcija mogu ovisiti o međunarodnoj potpori i unutarnjoj političkoj dinamici u Bosni i Hercegovini. Američke sankcije mogu oslabiti političku moć sankcioniranih stranaka, smanjiti njihovu financijsku potporu i ograničiti njihove mogućnosti za vođenje kampanja. Također, mogu utjecati na percepciju birača koji bi mogli biti manje skloni glasovati za stranke pod sankcijama zbog negativnog publiciteta i percepcije korupcije.
Sankcije bi mogle imati utjecaj i na izlaznost na lokalnim izborima, ali to ovisi o nekoliko čimbenika. Naime, sankcije mogu mobilizirati birače koji su protiv sankcioniranih stranaka, motivirajući ih da izađu na izbore kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo. S druge strane, to može imati i posve obrnuti učinak, koji je svojstven Balkanu, a koji pogoni inat. Naime, moglo bi se dogoditi da pristaše sankcioniranih stranaka budu dodatno motivirani kako bi podržali svoje čelnike u znak prkosa protiv sankcija. Najveća Dodikova prednost, uz njegove menadžerske vještine preživljavanja naoko bezizlaznih situacija, jest i podijeljena i svadljiva oporba. Doduše, najviše vještina od svih pokazuje Partija demokratskog progresa Branislava Borenovića.
U bošnjačkom političkom spektru koalicija "trojka", koja je ostvarila značajne rezultate, uspjeh na predstojećim izborima morat će tražiti ne na lovorikama, nego počesto i upadanjem u zamke koje im servira najveća bošnjačka Stranka demokratske akcije. SDA često koristi nacionalnu retoriku kako bi mobilizirao svoje biračko tijelo, optužujući protivnike za ugrožavanje nacionalnih interesa i "izdaju" Bosne. Optužbe su dio šire izborne strategije kako bi se diskreditirali politički protivnici i pridobila potpora birača, što čine uz snažnu potporu dijela medija i javnosti te posebno agresivno na društvenim mrežama, gdje rojevi botova koalicije SDFA vrebaju svaku nacionalnu herezu.
Hrvati najizvjesniji
No, nije "trojki" problem samo SDA. Problem su i ove stranke međusobno jer ponajprije u Sarajevu nisu pokazale dovoljnu dozu mudrosti kako bi nadišle ranije prijepore te podržale kandidate na lokalnoj razini. Umjesto okupljanja, stvorit će prostor za napad SDA s bokova i razbijanje jedinstva ovoga političkog bloka. "Trojka" nastoji u baruštini opterećenoj svakodnevnim tvrdnjama o izdaji "naroda i republike" predstaviti svoju politiku, ističući svoju posvećenost transparentnosti i borbi protiv korupcije, tvrdeći da su njihove politike usmjerene na dobrobit svih građana.
Jednako tako, ali ne posve uspješno, pokušavaju preusmjeriti pozornost na ekonomske i socijalne probleme, naglašavajući potrebu za stvaranjem radnih mjesta, poboljšanjem infrastrukture i unaprjeđenjem obrazovanja. Kod Hrvata HDZ BiH će se na lokalnim izborima suočiti s konkurencijom od nekoliko većih hrvatskih oporbenih stranaka. Ponajprije HDZ-om 1990., zatim Hrvatskim nacionalnim pomakom ili pak Hrvatskom republikanskom strankom. Poziciju ove stranke na državnoj, entitetskoj ili županijskoj razini rezultati listopadskih izbora teško mogu promijeniti. Očekuje se neizvjesnija utrka u nekoliko sredina u Hercegbosanskoj županiji i Rami.