Tužiteljici Arbour ratni zločini nad Hrvatima nisu bili u fokusu

Louise Arbour danas je viša savjetnica u kanadskoj odvjetničkoj tvrtki Borden&Ladner&Gervais. Tamo pruža savjete o parnicama i međunarodnim sporovima. Aktivno djeluje kao mentorica mlađim pravnicima kojima daje iznimno korisne savjete iz svoje višedesetljetne karijere. Prošloga tjedna njezino je ime ponovno spomenuto u Mostaru tijekom znanstveno-stručnoga skupa posvećenog ratu, oslobodilačkim operacijama, ratnim zločinima i posljedicama na poslijeratno društvo u BiH koji je održan u Mostaru. No, njezino ime nije spomenuto po dobrom. Dapače, iznesene su optužbe kako je treća po redu tužiteljica pri Sudu osnovanom za ratne zločine počinje na području bivše Jugoslavije doslovno ignorirala ratne zločine koji su počinjeni nad Hrvatima u sjevernom dijelu Hercegovine, koji su bili temeljito dokumentirani.

Abribatova uloga
Na molbu upućenu mailom gospođi Arbour za odgovor na pitanja o posljednjem ratu i optužbama što su ih ponovili hrvatski ratni zapovjednici i povjesničari "stiglo" je tek ignoriranje. Pitanja na koja je Arbour odgovorila odnosila su se na istragu zločina nad Hrvatima u sjevernoj Hercegovini u režiji tima 9, pod vodstvom francuskog istražitelja Regisa Abribata, što nalikuje trileru s elementima političke intrige i birokratske sabotaže. Ovaj tim, specijaliziran za istražne metode proizašle iz antiterorističkih akcija, krenuo je na teren odmah nakon rata. Abribat je odmah shvatio kako je teren zasićen ne samo posljedicama rata nego i političkim igrama koje će pokušati blokirati potragu za istinom. Istražitelji su radili klasičnu istragu, slijedeći tragove i činjenice, bez unaprijed postavljenih teza. U svojoj potrazi za pravdom stupili su u kontakt s visokim zapovjednicima Armije BiH, poput generala Sefera Halilovića i generala Arifa Pašalića, no ovaj izravan pristup ubrzo je izazvao nezadovoljstvo unutar samog Tužiteljstva ICTY-ja. Umjesto potpore, Abribatov tim suočio se s inspekcijama i zapovijedima koje su ograničavale njihovu autonomiju. Umjesto izravne komunikacije s ključnim osobama, istražitelji su bili prisiljeni oslanjati se na posredovanje zloglasne obavještajne službe AID, organizacije čiji su se članovi, kako je poslije otkriveno, bavili omogućavanjem lažnih identiteta i državljanstava za strane borce - mudžahedine. Dok su se istražitelji borili s preprekama, istraga je polako gušena. Abribat je želio privesti stvari kraju i pomoći podignuti optužnicu, no politička i birokratska močvara pokazala se jačom od njegovih napora. Posljednji čavao u lijes napora Regisa Abribata, kako nam je posvjedočio jedan od njegovih suradnika, zabila je tadašnja glavna haaška tužiteljica Louise Arbour. Ona mu je jasno poručila kako u fokusu istraga i optužnica Haaškog suda nisu zločini počinjeni nad Hrvatima, nego obrnuto, oni koje su Hrvati počinili nad Bošnjacima. O potpunom zanemarivanju zločina počinjenih nad Hrvatima svjedoči i zbornik radova koji je predstavljen u Mostaru sa sličnog prošlogodišnjeg savjetovanja iz središnje Bosne. Prema podacima iz zbornika, mjesta poput Busovače, Zenice, Travnika, Bugojna, Uskoplja, Viteza pretrpjela su teške posljedice čišćenja Hrvata, uključujući masovna ubojstva, uništavanje imovine, silovanja i prisilna preseljenja.

Bugojno, Križančevo...
Počevši od Dusine iz siječnja 1993., za što je tek podignuta optužnica ove godine zapovjedniku 7. muslimanske brigade, zatim Bugojna, Uskoplja, Križančeva Sela, Buhinih Kuća, Miletića..., zatim logora koje su držali mudžahedini, uključujući i obredna ubojstva, slučajevi su ostali nedirnuti. Unatoč detaljnim dokazima i svjedočanstvima, ICTY nije pokrenuo ni jedan ozbiljan postupak protiv pripadnika bošnjačkog političkog ili vojnog vrha za zločine nad Hrvatima u središnjoj Bosni. Umjesto toga, sudska pozornost često je bila usmjerena na zločine koje su počinile hrvatske snage, dok su bošnjačke bile tretirane uglavnom kao žrtve. Ova selektivnost izazvala je duboko razočaranje među Hrvatima u BiH. Posebice stoga što se presude Haaškog suda koriste za pokušaj svaljivanja kolektivne krivnje na Hrvate te njihovo političko obespravljivanje.