Jedna osoba trenutačno se nalazi na liječenju od hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom, bolesti poznatije pod nazivom mišja groznica, piše Večernji list BiH.
Simptomi
Prema informacijama Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, od posljedica ove bolesti jedna je mlađa osoba preminula, a u ovoj godini do sada je na području ovog bh. entiteta oboljelo pet osoba. Kako su za medije naveli iz Klinike za infektivne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, od pet potvrđenih dijagnoza mišje groznice, tri osobe su iz Teslića, a po jedna iz Banje Luke i Čelinca. Slučaj zaraze mišjom groznicom potvrđen je nedavno i na području Bosansko-podrinjske županije, odnosno kod osobe iz Goražda. Tom je prilikom ravnateljica županijskog Zavoda za javno zdravstvo dr. Medina Bičo objasnila kako je potvrdu slučaja Zavod dobio od Infektivne klinike u Sarajevu. Istaknula je kako je riječ o zoonozi, odnosno bolesti koju uzrokuje hantavirus, a koji se nalazi u izlučevinama poljskih miševa i nekih drugih glodavaca, odakle se kapljicama odnosno respiratornim putem prenosi na ljude.
Klinička sumnja na ovaj sindrom postavlja se kod pacijenata s vrućicom, pojavom krvarenja i bubrežnim zatajenjem, a koji su prije toga boravili u mogućem prirodnom žarištu bolesti. Naravno, sumnja se mora potvrditi dokazom virusa, njegovih antigena ili protutijela u serumu bolesnika. Tijek HGBS-a uobičajeno se dijeli u pet faza, svaka sa svojim kliničkim i laboratorijskim značajnostima. Bolest počinje febrilnom fazom, koja obično traje do tjedan dana, a karakterizira je iznimno visoka temperatura sa zimicama i tresavicama, praćena prolaznim smetnjama vida i crvenjenjem kože. Hipotenzivna faza u prosjeku traje jedan do dva dana, prilikom čega se vidi znatan pad krvnog tlaka i znakovi zatajivanja bubrega.
Početkom drugog tjedna bolesti nastupa oligurijska faza obilježena krvarenjem i jakim bolovima u čitavom tijelu, kao i normalizacijom tjelesne temperature. Poliurijska faza nadovezuje se na oligurijsku, a može potrajati i do dva tjedna; ona zapravo predstavlja kompenzatornu fazu nakon oligurije, kada se javlja izlučivanje velike količine urina niske specifične težine. Tada na red dolazi i rekonvalescentna faza uslijed koje dolazi do stabilizacije krvnog tlaka i bubrežnih funkcija. Oporavak je obično polagan, može potrajati i nekoliko mjeseci (ovisno o brzini stvaranja protutijela), no obično protječe bez komplikacija te dolazi do potpunog izlječenja.
Tko je izložen
Bolesti su posebno izloženi izletnici. Stoga bi svi oni koji vole boravak u prirodi tijekom izleta trebali prvenstveno zaštititi svoju hranu i piće od glodavaca iz prirode te pokušati izbjeći izravno ležanje na šumskom tlu, unos vode iz neuređenih šumskih izvora i diranje uginulih šumskih životinja. Osobe koje uz zgradu imaju drvarnice, ostave ili staje trebale bi obratiti pozornost na obvezno pranje ruku nakon svake aktivnosti u tim priključim zgradama. Također, pri njihovu eventualnom čišćenju treba maksimalno izbjegavati stvaranje prašine jer tlo i okolni predmeti mogu biti kontaminirani izlučevinama mišolikih glodavaca. To se može postići korištenjem lagane maske preko usta i nosa te vlažnim i opreznim čišćenjem. Sva hrana pohranjenja u smočnicama obvezno se mora čuvati od pristupa glodavaca.
Inače, tijekom 1995. godine u BiH je ova bolest dobila razmjere epidemije, od tada se, kada je u pitanju FBiH, registriraju pojedinačni slučajevi, i to najčešće u Tuzlanskoj, Zeničko-dobojskoj i Srednjobosanskoj županiji, a registrirani su slučajevi i na području Sarajevske i Hercegovačko-neretvanske županije.