Kada bi oni koji odbacuju mogućnost da i Hrvati, poput Srba i Bošnjaka, mogu birati zastupnike i predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti primijenili ono što u intervjuu za Večernji list predlaže ugledni zagrebački sveučilišni profesor dr. Branko Caratan, bila bi riješena mnoga pitanja u BiH, otklonjeni mnogi strahovi, a BiH bi izgledala kao pristojno ustrojena višenacionalna europska federalna država. Naš sugovornik ima dugogodišnje političko i diplomatsko iskustvo, a član je i Savjeta za vanjsku politiku predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.
• Profesore, kako gledate na inicijativu hrvatske ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić o posebnom pristupu za BiH glede europskih integracija?
Inicijativa u najmanju ruku može upozoriti na potrebu angažiranja EU na prethodnom rješavanju realnih problema s kojima je Bosna i Hercegovina dugotrajno suočena umjesto inzistiranja na preduvjetima koji teške probleme samo dodatno kompliciraju, kao što je na primjer provedba presude u slučaju “Sejdić - Finci”. Na istoj crti treba spomenuti i inicijative zastupnika Tonina Picule u Europskom parlamentu.
• Koliko će utjecaja na buduće poteze čelnika Europske komisije imati rezolucija Europskog parlamenta u kojoj se osuđuju separatizam i unitarizam, a predlaže federalizam?
Europski parlament je skrenuo pozornost na činjenicu da je federalizam uobičajen i poželjan oblik ustrojstva multinacionalnih država – u novije doba u oko 20 država, za razliku od unitarnih višenacionalnih država koje su i u razvijenim dijelovima Europe opterećene problemima i s tendencijom separatizma, o čemu primjerice govore najave referenduma o neovisnosti u Kataloniji i Škotskoj. Očito je da EU parlament smatra da je federalizam okvir za rješavanje postojećih problema Bosne i Hercegovine. Ostaje otvoreno pitanje kakva je konkretna solucija federalizma optimalna za BiH.
• Što mislite koja bi vrsta federalizma bila primjenjiva u BiH?
Najjednostavnije rješenje je da se u političke institucije na federalnim razinama ne biraju predstavnici Bošnjaka, Hrvata, Srba, već reprezentanti teritorijalnih jedinica u kojima građani određene konstitutivne nacionalne zajednice imaju većinu. U tom slučaju problem iz presude “Sejdić - Finci” ne bi postojao. Hrvati bi tada na primjer u Dom naroda mogli birati predstavnika bez obzira na njegovu nacionalnost, jer bi on bio predstavnik građana određene teritorijalne jedinice. Mogao bi biti i Kinez ako bi tako birači odlučili. U multinacionalnim federacijama u svijetu u pravilu se upravo tako formiraju federalne jedinice i njihovo predstavništvo u gornjem domu parlamenta. I u svim prijedlozima međunarodnih posrednika za vrijeme rata bilo je zastupljeno upravo to načelo. Vance-Owenov plan predviđao je federalnu državu gdje su za svaki narod bile predložene po tri pokrajine plus Sarajevo s posebnim statusom, a Owen-Stoltenbergov model predlagao je čak uniju s tri republike podijeljene na pet područja: dva hrvatska, dva bošnjačka i jednim srpskim područjem. Kasnije je zbog smirivanja bošnjačko-hrvatskog sukoba taj princip povezivanja teritorija s određenom nacionalnom zajednicom bio napušten da bi se blokirao mogući separatizam. Kako ideja separatizma danas na sreću u Bosni i Hercegovini nema realne izglede, klasični federalizam primijenjen je u multinacionalnim državama, dopunjen razumnom mjerom konsocijacijske demokracije i načelom neteritorijalne (personalne) autonomije, mogao bi se bez straha od destabilizacije države prihvatiti.
• Kako komentirate reakcije bošnjačkih političara Bakira Izetbegovića i Zlatka Lagumdžije koji odbacuju ideju federalizacije te samim time i zaključke Europskog parlamenta?
Bosna i Hercegovina kao suverena savezna država je i sada federacija, a jedan od dva njena entiteta se i službeno zove Federacija Bosne i Hercegovine. Rezolucija EU parlamenta samo naglašava, citiramo, “da je važno slijediti načela federalizma i legitimnog predstavljanja”. Očito je da je problem u tome što se smatra pod pojmom legitimnog predstavljanja u okviru federalne strukture.