Sada je već sasvim izvjesno da od izborne reforme u ovoj godini nema ništa. Protekle sjednice obaju domova državnog Parlamenta to su samo potvrdile, ali i prije toga bilo je jasno da nema političke volje da se ovaj važni proces za političku stabilnost, ali i općenito budućnost BiH uspješno privede kraju, piše Večernji list BiH.
Kompromitirani SIP
U situaciji kada samo jedan od triju naroda istinski želi izbornu reformu gotovo da je i logično da imamo ovakav ishod. EU još ne odustaje od razgovora te je u BiH nedavno boravio predsjednik Europskog vijeća Charles Michel. Srbi su potpuno nezainteresirani za izmjene Izbornog zakona BiH, dok su Bošnjaci manje-više otvoreno protiv. Njima status quo odgovara jer im omogućuje i na sljedećim izborima iskoristiti brojnu nadmoć i izabrati na pozicije u vlasti Hrvate po svojoj volji. Za razliku od vremena Alijanse i "platforme", kada su samostalno ili uz pomoć međunarodnih predstavnika mogli negirati hrvatsku izbornu volju bez pravnih, pa i političkih sankcija, sada su okolnosti drugačije. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je presudom u predmetu "Ljubić" izbrisao iz Izbornog zakona Bosne i Hercegovine odredbe koje se odnose na izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH. U praksi to znači da će se, po dosadašnjem Izbornom zakonu, moći birati članovi Predsjedništva BiH, zastupnici u Zastupnički dom Parlamenta BiH, predsjednik i dopredsjednici Republike Srpske, zastupnici u Narodnu skupštinu RS-a i zastupnici u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, kao i zastupnici županijskih parlamenata. No, ne i izaslanici u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Oni bi se trebali birati posredno iz županijskih parlamenata, ali upravo taj dio izbornih pravila više ne postoji u Izbornom zakonu. Već ima nagovještaja da bi Središnje izborno povjerenstvo BiH, koje je ionako kompromitirano, moglo preuzeti ingerencije zakonodavca i samo propisati raspodjelu mandata u Domu naroda. No, to je pravno vrlo rizičan potez, uz nesagledive političke posljedice. Tomu treba dodati i mogući izbor Željka Komšića kao formalno hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To bi četvrti put bio nelegitiman izbor jer bi dominantno bošnjačkim glasovima Komšić zasjeo na poziciju koja po daytonskom Ustavu treba odražavati izbornu volju Hrvata. Bošnjačka politika morat će preuzeti tu hipoteku i sve što ona nosi sa sobom. A nosi puno toga. Prvenstveno produbljivanje političke i institucionalne krize, tenzije koje će imati i regionalni karakter, dodatno urušavanje povjerenja cijelog jednog konstitutivnog naroda u najviše državne institucije... Naravno, za očekivati je da hrvatske političke stranke sada i sasvim otvoreno te bez zadrške na stol stave prijedloge i zahtjeve za reorganizaciju države u kojoj im se uporno gaze politička prava.
Nemogućnost provedbe
Upitno je i kako će izbori, koje je Središnje izborno povjerenstvo uz potporu ključnih aktera međunarodne zajednice i objavilo za 2. listopada, biti financirani. Državni proračun, u kojem bi trebalo predvidjeti sredstva za organizaciju i provedbu izbora, još nije usvojen. Spominju se neki "alternativni" načini osiguranja novca, ali sve to zajedno baca ogromnu mrlju na izbore koji su u normalnim zemljama praznik demokracije. Nažalost, u Bosni i Hercegovini to ponovno neće biti. Već sada, četiri mjeseca prije planiranog održavanja općih izbora u Bosni i Hercegovini, može se reći kako oni neće biti dio rješenja dugotrajne krize. Naprotiv, samo će je učiniti još nestabilnijom i zato zvuče naivno izjave nekih stranih dužnosnika kako će upravo izbori u listopadu omogućiti pozitivne procese. Uz očekivano oštru i negativnu predizbornu kampanju te izborne rezultate kakvi god oni bili, a posebno nemogućnost provedbe dijela izbornih rezultata, očekuje nas turobna jesen i neizvjesna 2023.