Iako je udomiteljstvo, prema mišljenju struke, jedan od najboljih načina kako privremeno skrbiti o djetetu koje je spletom okolnosti ostalo prepušteno samo sebi, taj oblik nije dovoljno razvijen na području Mostara, ali ni cijele BiH, piše Večernji list BiH.
Srodničke i nesrodničke
Unatoč znatno većim potrebama, sve je manji broj udomiteljskih obitelji u Hercegovini. Tako je, prema podacima Centra za socijalni rad u Mostaru, samo 11 udomiteljskih obitelji koje se brinu za isti toliki broj djece. Od njih 11, osam je srodničkih i tri su nesrodničke, kazali su nam u ovom Centru. - U postupku su još tri zahtjeva za udomljenje, kazala je Emina Mehić, socijalna radnica ustanove Centar za socijalni rad Mostara. Pitali smo je li više zahtjeva za udomljenje ili posvojenje.
- Prema evidenciji ustanove Centar za socijalni rad grada Mostara, zahtjeve za udomljenje su podnijele samo tri obitelji, dok zahtjeva za postupak posvojenja ima jako puno, kazali su nam. Sva djeca koja se trenutačno nalaze u ovom Centru čekaju udomljenje, no ako se nastave slati zahtjevi kao do sada, sigurno je da će većina mališana ostati bez udomiteljske obitelji i skrbi. U razgovoru su nam kazali i kako je vrlo mali broj nesrodničkih udomitelja. - Uglavnom su to srodničke obitelji, a razlog je taj što najbliži srodnici djece bez roditeljske skrbi, u slučajevima u kojima biološki roditelji ne mogu izvršavati svoje roditeljske dužnosti i obveze, ne žele smjestiti djecu u određene institucije pa ih prihvaćaju na udomljenje.
Poteškoće u razvoju
Zanimalo nas je i je li nekada neka obitelj poslala zahtjev za dijete koje ima poteškoće u razvoju. - Prema našim zapisima, do sada su evidentirana samo dva slučaja u Centru, ali trenutačno nemamo ni jedan takav zahtjev, kazala je Emina. Zanimalo nas također postoji li zanimanje za udomljavanje starih i nemoćnih osoba, no rekli su da takvih interesa i zahtjeva nema ni kod srodnika ni nesrodnika, kazala je Emina te dodala kako je najčešći oblik zbrinjavanja punoljetnih osoba, koje nisu u stanju skrbiti se o sebi, uglavnom institucionalno zbrinjavanje ovisno o prirodi njihove nesposobnosti, bilo da je riječ o tjelesnom ili duševnom zdravlju, starosti ili nemoći, kazala nam je ova socijalna radnica u razgovoru.
Razumljivo je da je više posvojiteljskih nego udomiteljskih obitelji jer djeci je potrebna posebna skrb, a udomitelji se vežu za njih i svjesni su da će se nakon nekog vremena morati razdvojiti od djece i poslati ih u posvojiteljske obitelji. No, ako udomitelje to zanima i žele da dijete ostane kod njih, mogu poslati zahtjev za posvajanje.