U našim primorskim krajevima listopad podsjeća na drugo proljeće. Sve je puno živosti. Lišće svjetluca bojama od smaragdnih do zlatnih nijansi. Izmjenjuju se sunce i kiša. Zapuše jugo. Traje igra svjetla i sjena. Vrijeme je ''listanja'' duhana, a duhana nigdje, piše Večernji list BiH.
Grožđe i duhan
Pjeni se mošt u bačvama. Mlado vino zri. Razigrane čiope zatekla rana jesen. Zrelina, bogatstvo, mirisi, romoni vino pjesmom radosti. Duša se dala ugođaju ljepote i dragosti. Lišće pleše po asfaltu. Tremolo. Listopad monotono ponavlja gradivo. I prede priču o minulom ljetu i nadolasku hladnijih dana. Listopad kao da nas vara lišćem koje opada. Ne, nema još zime. Pogledaj livade, okrajke i grabe. Poslije paklenih ljetnih vrućina sve se probudilo i zemlja okitila raznobojnim cvijećem. U zraku se čuje zuj pčela, stršljena, gundelja, osica i metulja. Leptiri ponosno lete od cvijeta do cvijeta. Procvao vrijesak, čičoka, bršljan, planika, paskvica, vranjemil, prstenak, šapika, blaženak, bokvica, žara, vodopija, čelašica, ružmarin, miholjice i ciklame. Žreci pjevaju pod raskvašenim grumenjem zemlje. Cilikanje, cvrkut, šumor, žamor, žubor, huj, meket, gugut, pjevuckanje, rzaj, grohot, zvon. Orgulje radosna mnogoglasja… U glazbi listopada i struna moje lire treperi. Razigranom listopadu progovaram osobno, glasom listopadne smjernosti, gotovo pobožnosti. Dobro se razumijemo: Lišce li lijepost lazne? Leprš lisja. Lelujanje. Log. Lur, lutnja, lira. Laude listopadske. Lazne li lijepost lišce? Lišnjak. Lisnjak. Lasičin, lučacov lisnat lakušast log. Lijepost li lazne lišce? Tako ću ja njemu.
Sada ponešto o njegovom imenu i znamenu. Davno je to bilo kada smo se prvi put u stihu i prozi sreli. Godine 2007. objavio sam knjigu pjesama ''Laudes mensibus''. Izdavač je Gral, Široki Brijeg - Zagreb. Urednik knjige je Grgo Mikulić. Recenzenti su: dr. sc. Zdravko Kordić i dr. sc. Vlado Vladić. Svaka pjesma posvećena mjesecu u godini likovno je obogaćena radovima slikara i književnika Vlade Puljića. Više puta sam opisao svibanj i davao mu posebno značenje. Sada sam pozornost usmjerio na listopad. Svibanj je mjesec cvijeća i ruža, a listopad cvijeća i zrelih plodova prirode. Dva mjeseca su to posvećena Gospi kada molimo Gospinu krunicu i posebno častimo Majku Božju. Zar da nam ne zaigra srce u grudima? Kada govorimo o desetom mjesecu, u hrvatskom jeziku postoji više naziva za nj: listopad, miholjčak, kožaprst, desetnik, lukovščak i lučinski. No, ustalio se naziv - listopad. U slovenskom, poljskom i češkom jeziku to je naziv za jedanaesti mjesec. Nešto o nazivu miholjčak. Kraj rujna obilježen je blagdanom sv. Mihovila, Gabriela i Rafaela kada ubrzo počinje deseti mjesec. Moje mišljenje da je na ime mjeseca utjecao naziv blagdana, a i jedna prirodna pojava. Naime, oko sv. Mihovila cvate biljka miholjica koja ima prekrasne žute cvjetove. Dok ovo pišem nalazim u prirodi puno procvalih miholjica. Hrvatski nazivi za mjesece vezani su uglavnom za pojedine prirodne pojave i ratarske radove. Nije to oduvijek tako bilo.
Najstariji kalendari slavenskih naroda pronađeni su u Ukrajini. Oni se temelje na zakonima kretanja Sunca i Mjeseca. Godine su se računale kao vrijeme trajanja od ljeta do ljeta. Pošto su Hrvati rano primili krštenje, onda bi se neki događaj bilježio kao ''ljeta Gospodnjeg''. Hrvati su se kasnije u nazivima mjeseci orijentirali na događaje i mijene u prirodi. U mjesecu svibnju cvate svib i eto imena za peti mjesec. U listopadu opada lišće s drveća i otuda ime za deseti mjesec. Hrvati imaju divna imena za mjesece u godini. Prvi kalendar na hrvatskom jeziku sastavio je bosanski franjevac Matija Divković 1611. u Veneciji. Kalendar nosi naziv ''Nauk krstjanski za narod slovinski''. Imena mjeseci aktualiziraju se za narodnog preporoda u Hrvatskoj. U Zagrebu 1835. počinju izlaziti ''Novine Horvatzke'' s književnim prilogom ''Danicza Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka''. Godine 1837. u ''Danici'' prvi put se predlažu današnji nazivi mjeseci na temelju djela ''Kućnik'' Stjepana Josipa Relkovića iz 1796. Inicijative za svibanjske pobožnosti traju od 13. stoljeća, a u sadašnjem obliku ustalile su se u 18. stoljeću.
Listopadske pobožnosti
Listopadske pobožnosti počele su s ustanovljenjem blagdana Gospe od Krunice nakon pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. Naime, u sklopu Ciparskog rata pomorske snage Osmanskog carstva sukobile su se s flotom Svete lige u kojoj je sudjelovalo i sedam hrvatskih galija. Bilo je to kritično vrijeme za Europu. Prije toga papa Pio V. pozvao je vjernički puk za molitvu Gospine krunice. Vojska Svete lige pobijedila je u ovoj bitci. Marijinim zagovorom kod Boga dobivena je bitka i očuvana i učvršćena vjera u Krista. Od tada se šire listopadske pobožnosti. Njihovom širenju znatno su doprinijeli dominikanci iz Španjolske i Francuske. Listopadske i svibanjske marijanske pobožnosti ustalile su se u 18. stoljeću i traju do danas. Svibanjske i listopadske pobožnosti i moljenje Gospine krunice sastavni su dio katoličke pobožnosti hrvatskog naroda.