U Žepču je na spomendan Sv. Ivana Bosca 31. siječnja proslavljeno četvrt stoljeća otkako su salezijanci došli u ovaj grad i BiH. Najprije je slavljena sveta misa, a potom je predstavljena monografija pod nazivom "To su ti salezijanci".
Misno slavlje u crkvi Sv. Ante Padovanskoga u Žepču predslavio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, a suslavilo je 20 svećenika među kojima dvojica provincijala – Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo i Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, te ravnatelj žepačkoga KŠC-a don Milan Ivančević i župnik domaćin preč. Predrag Stojčević, piše Nedjelja.ba.
Mladi trebaju zahtjevnu ljubav
U prigodnoj homiliji nadbiskup je, na temelje misnih čitanja Četvrte nedjelje kroz godinu, govorio o proročkom pozivu na osobit način istaknuvši kako Bog u svakom vremenu poziva pojedince da razbuđuju vjeru u narodu. U tom smislu, a u kontekstu svečarskoga raspoloženja proslave 25 godina od dolaska salezijanaca u Žepče, istaknuo je životni primjer njihova utemeljitelja Sv. Ivana Bosca.
„Ljudi su kod nas bili u ratu i u poraću izgubili osjećaj da je najvrjednije odgajati čovjeka. Zato nam je bila potrebna don Boscova karizma: odgajati mlade ljude i čuvati ih od propasti. Stoga smo radosni da možemo obilježiti 25 godina djelovanja te karizme u našoj nadbiskupiji“, rekao je kardinal te ukazao kako je utemeljitelj salezijanaca naglasak stavio na odgajanje u ljubavi.
„Nažalost, danas se čovjek za sve počeo brinuti, ali je zaboravio čovjeka, zaboravio je dijete. To je duh današnjega vremena … I onda se ljutimo kakva nam je mladež. Ne može televizija odgojiti čovjek, ni mobitel, i nikoja duga stvar koja nema srca, odgajati. Don Bosco je to imao i zato su se oko njega okupljali mladi“, spomenuo je nadbiskup Vinko istaknuvši: „Mladi ljudi trebaju srce. Zahtjevnu ljubav, ne onu koja ugađa užitcima, nego ljubav koja pomaže čovjeku da sazrijeva. Stoga je don Bosco inzistirao na praćenju, asistiranju, pa je znao zaposliti mlade.“
Istaknuo je kako je ovaj svetac osobito promicao katolički tisak.
„Ovo vrijeme je izgubilo kulturu čitanja“, rekao je kardinal Vinko te spomenuo tekst iz Katoličkog tjednika koji govori na tu temu. Iz te je perspektive zaključno potaknuo na njegovanje i čitanje tiskane riječi, a posebno Riječi Božje.
Na kraju mise nazočnima je riječi zahvale uputio don Milan, ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Ivan Bosco u Žepču te preporučio svima da nabave monografiju koja je netom izišla iz tiska, a govori o početcima i životu salezijanaca kroz četvrt stoljeća u ovome gradu.
Dobro sjeme koje je palo u dobru zemlju
Predstavljanje monografije pod nazivom To su ti salezijanci, autora Brane Vrbića, domaćeg sina i novinara, u nazočnosti ograničenoga broja ljudi zbog epidemioloških mjera, bilo je u velikoj dvorani KŠC-a.
Auditoriju se najprije obratio provincijal don Tihomir koji je veliki dio svoga redovničkoga života proveo upravo u Žepču. Ukratko je zahvalio svima koji su bili dio ove priče čiji se srebreni jubilej proslavlja, a koja ne bi mogla uopće biti ispričana bez Providnosti Božje.
U ime suizdavača HKD Napredak, podružnica Žepče nekoliko riječi zahvale i poticaja kazao je predsjednik Nikola Borovac.
Prvi predstavljač bio je vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika koji je govorio o strukturi djela ispisanoga na 254 stranice formata 20 x 20 cm čiji je izdavač Salezijanska zajednica Sveti Ivan Bosco, dok je sve priređeno u Salesiani d.o.o.
Uvodno je napomenuo kako je kroz monografiju autor više želio ispričati priču od koje će se ponešto moći i zapamtiti te koja će predstavljati zalog za budućnost.
„U ostvarenju toga ponajviše se koristio metodom intervjua. Našao je relevantne sugovornike koji su svjedoci kako je sjeme salezijanske prisutnosti u ovome kraju zasađeno, kako je stasavalo i, evo, doživjelo vremenski srebreni plod – slobodno možemo ustvrditi: zlatnoga sadržaja“, rekao je vlč. Vajdner te otkrio da sadržaj čine kroz tri cjeline, čiji su naslovi dio poznate biblijske Prispodobe o sijaču (usp. Lk 8,5-15) s očitom intencijom prikazati kako je salezijanska prisutnost u ovome kraju: dobro sjeme koje je palo u dobru zemlju i donijelo dobar plod.
Spomenuo je da prva cjelina naslovljena Iziđe sijač sijati donosi deset naslova koji govore o dolasku salezijanaca u Žepče, njihovim početcima, iskušenjima te otvorenju Tehničko-obrtničke škole; druga s naslovom Jedno zrno pade na dobru zemlju sazdana je od deset podcjelina, a kazuje o ostvarenju salezijanske karizme na žepačkom tlu i nekim od važnijih događaja koji su obilježili prisutnost don Boscovih sinova na ovom podneblju; treći dio I donese obilat rod otkan je od 12 manjih cjelina koje upotpunjuju prikaz salezijanske plodonosne prisutnosti u BiH donoseći uz ostalo i kroniku i izvatke iz knjige dojmova.
O segmentu monografije koji upućuje kako je žepački KŠC dio Sustava katoličkih škola za Europu, govorio je mons. Ivica Božinović, ekonom Banjolučke biskupije i župnik u Presnačama. Naglasio je kako je riječ o trajnom spomenu na 25 obljetnicu dolaska salezijanaca, ali i podsjetniku „što je sve trebalo proživjeti i preživjeti od onoga, danas već dalekog 13. rujna 1995. kada su trojica salezijanaca nakon šesnaest sati puta iz Zagreba došla nadomak Žepča da bi se stiglo do današnjega dana“.
U više je navrata citirao riječi biskupa u miru Pere Sudara koji je u monografiji prigovorio o značaju i ulozi ove družbe u odgojno-obrazovnom radu među katoličkim školama.
„Mi smo ove škole, istina, nazvali za Europu. Ali ne da bi u njima poučavali o vrijednostima i vještinama s kojima će naši učenici lakše otići i snaći se u zemljama Europske unije, nego da istinske vrijednosti Europe njeguju i brane u BIH“, citirao je mons. Božinović te iznio niz statističkih podataka u sedam KŠC-ova u BiH koje u ovoj školskoj godioni pohađa 2 687 učenika u osnovnim i 1 410 u srednjim školama, s time što je ukupan broj do danas odškolovanih učenika koji su pohađali škole Sustava katoličkih škola za Europu 16 765: a od toga 6 564 u osnovnim i 10 201 u srednjim školama. „Iz žepačkog Centra izašlo je 2 462 učenika“, naveo je Božinović te poručio: „Ova knjiga skinula je prašinu zaborava koja s vremenom pada po našoj prošlosti. Skinula i otkrila ljepotu Božjeg djela učinjenog preko sinova don Bosca koju ne treba kriti. Treba joj se zahvalno diviti i iz nje crpiti snagu u budućnosti.“
Rijeka koja se račva u više rukavaca
Na kraju je o monografiji u koju je uloženo dvije godine rada progovorio i autor Vrbić. Naglasivši kako je „ovo salezijansko djelo ono najvrjednije i najljepše što je žepački kraj dobio nakon rata“, napomenuo je da se u djelu nalaze razgovori, izjave, poruke više od 80 osoba koji govore o događajima koji su se zbivali od 1995. do 2020.
Potom je izdvojio pet dijelova koji su mu se na poseban način urezali u srce: najprije činjenica da su salezijanci došli u BiH 1995. godine, dok još rat traje i kada toliki iz nje nastoje otići; razgovori s tri prva salezijanca koji su stigli u Žepče: danas pokojnim don Ambrozijem Matušićem, don Stjepanom Matijevićem i don Tihomirom Šutalom; otkriće da je prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler i osobno posjetio Sv. don Bosca te da je o njemu opširno pisao u Vrhbosni kao i to da su salezijanci 1943. razmišljali o dolasku u BiH i to u Bistricu kod Žepča; zatim, preventivni don Boscov sustav utemeljen na ljubavi, što ovu školu izdvaja od svih drugih škola u BiH; potom jednostavnost, prostodušnost i poniznost žepačkih salezijanaca.
Autor monografije Brane Vrbić
„Potrebno je napomenuti da je monografija To su ti salezijanci ne obuhvaća samo odgojno i obrazovno djelovanje zajednice u ovom Centru, u ovim školama. To je rijeka koja se račva u više rukavaca: tu je Omladinski centar i Oratorij, odnosno veliki rad s mladima svih uzrasta; tu je rad sa salezijancima suradnicima; tu je nevjerojatno bogat rad na kulturnom polju; tu je sportski dio djelovanja; a na kraju tu je i duhovno-pastoralni rad žepačke zajednice i u BiH, i u Hrvatskoj, ali i šire“, istaknuo je Vrbić.
Zahvalivši salezijancima koji su imali povjerenja u njega i dali mu da radi monografiju spomenuo je kako će ga ona uvijek podsjećati i na njegovu pokojnu majku koja se brinula kad bi primijetila na njemu da ne ide s prikupljanjem materijala i pisanjem kako on želi, i da je odahnula kada je rekao kako je tekst završen.
Zahvale i priznanja
Završno se riječima zahvale auditoriju obratio ravnatelj žepčkoga KŠC-a don Milan te pozvao provincijala Šutala da uruči zahvalnice onima koji su na izniman način doprinijeli životu i radu ove družbe te izgradnji školskoga zdanja u Žepču.
Uslijedila je zakuska na kojoj su nazočni dobili monografiju te imali prigodu čestitati salezijancima ovu srebrenu obljetnicu zlatnoga sadržaja.
Spomenimo da su program vodili bivši učenici ovoga Centra, a za glazbene trenutke tijekom predstavljanja monografije također su bili zaduženi đaci koji odgojno i obrazovno stasavaju u ovom KŠC-u.
Inače, 25 godišnjica dolaska salezijanaca trebala je biti obilježena u rujnu prošle godine, ali zbog poznatih nedaća izazvanih koronavirusom, upriličena je na spomendan njihova utemeljitelja 2021.