Jedan od najlegendarnijih snajperista ikad Finac Simo Häyhä kojeg su Rusi prozvali “Bijela Smrt” prije nego je postao vojnik bio je seljak i strastveni lovac i živio je u kući punoj lovačkih trofeja. Taktike koje je koristio u lovu primijenio je i u ratu. Ispred sebe bi uvijek utabao snijeg kako se ne bi raspršio prilikom pucanja i pritom odao njegov položaj.
Nezaustavljivi stroj za ubijanje
Tijekom Zimskog rata (1939. – 1940.) bio je snajperist, borio se protiv Crvene armije, a ostao je poznat po savršenoj preciznosti i spretnosti u ubijanju. Skrivajući se po šumama po cijele dane je obučen u potpuno bijelo kamuflažno odijelo na temperaturama između -20°C i -40°C i s vrlo malo danjeg svijetla vrebao neprijateljske vojnike. Häyhä je tako ubio 505 vojnika Sovjeta. Ta brojka je potvrđena, ali ukoliko se računaju i nepotvrđene smrti, broj poginulih pod hitcima ovog Finca penje se i do 542. Sve te hice ispalio je u manje od 100 dana. Ta brojka čini ga najuspješnijim snajperistom Drugog svjetskog rata, piše 24sata.hr.
Simi hladnoća nije smetala, a boreći se u ustima bi držao snijeg kako ga para od daha ne bi odala.
Ništa mu nije bilo teško jer je od djetinjstva bio navikao na težak rad, odricanje i strpljivost. Kao dijete radio je na farmi u selu blizu finsko-ruske granice. Živeći s prirodom u finskoj divljini postao je tvrd, ali i strpljiv čovjek.
Neslužbeni izvori tvrde da je 34- godišnji Häyhä ubio preko 800 neprijateljskih vojnika jer osim što je bio spretan sa snajperom odlično se služio i sa strojnicom Suomi KP/-31. Häyhä je čovjek koji je najbrže u povijesti finske vojske napredovao od čina vodnika do čina poručnika.
Išao u rat kao da ide u lov
Koristio je M/28 snajper zbog njegove relativno male dužine i to bez teleskopskog nišana. Tako je predstavljao što manju metu za protivnika jer kod bilo kakvog optičkog dodatka na snajperu glava treba biti iznad same puške. Simo nije volio teleskopski nišan i iz još nekih razloga – zbog temperature je postojala opasnost od zamagljivanja i zbog same kamuflaže jer refleksija na optici može odati poziciju snajperista.
Ovaj vojnik koji je toliko vremena proveo na prvoj crti, kazao je da nikad nije bio uplašen. On je ubijanje neprijatelja tretirao kao i lov i samo je razmišljao o novim načinima i taktikama kako ostati uvijek dobro sakriven, kako zavarati neprijatelja, kako ih likvidirati što više. O strahu nije razmišljao.
Njegovi suborci oslanjali su se dosta i na njegovu memoriju kod pamćenja terena jer on je još kao lovac znao kako čitati i koristiti teren. Simo je bio majstor u iskorištavanju terena kao bojnog polja u svoju korist. Također, vještinu koju je naučio kao lovac bila je i sposobnost procjenjivanja udaljenosti. Njegova procjena je u većini slučajeva bila gotovo savršena. Također je znao savršeno procijeniti učinke vjetra i kiše na pucanje i uvjete u šumi. Jednostavno, Simo je razumio i shvaćao sve što se događa oko njega. Puno je češće i brže nego ostali vojnici čistio svoje oružje. Tijekom noći znao bi se temeljito pripremati, a njegovo ponašanje su znali nazivati opsesivnim jer je bio potpuno predan poslu.
Za Sovjete je bio neuhvatljiv
Pokušavao je neprijatelj nekoliko puta ubiti ovog hladnokrvnog Finca. Bezuspješno. Najprije su ga pokušavali snajperima, kasnije su šume u kojima se skrivio izložene masovnom artiljerijskom bombardiranju. Šrapneli su poderali njegov kaput, ali je Häyhä prošao bez većih ozljeda. Simo je, činilo se, bilo neuništiv. Ipak, uspjeli su ga raniti. Tijekom zasjede pogođen je metkom u čeljust. Mislili su da su ga ubili. Vidjeli su kako nepomično leži i kako mu je glava puna krvi. Ostavili su ga da leži u snijegu. Njegovi suborci su ga pronašli i ostali šokirani kad su vidjeli da mu je pola obraza otkinuo metak te da mu visi cijela lijeva strana glave. Ali, bio je živ. Nakon šest dana se osvijestio i to baš 13. ožujka na dan potpisivanja primirja između Rusije i Finske. Područje koje je branio Häyhä s drugim vojnicima, Sovjeti nikada nisu osvojili.
Nakon završetka Zimskog rata trebalo mu je nekoliko godina da se potpuno oporavi. Nakon toga se posvetio svojoj strasti – lovu na jelene i uzgoju pasa. Nakon rata je postao poznati uzgajač pasa koji je često lovio i sa finskim predsjednikom.
U Finskoj je do kraja života ostao slavna ličnost, ali on je uvijek čuvao svoju privatnost. Prošao je čak 26 operacija čeljusti a njegov govor nikad nije bio u potpunosti obnovljen.
Kad su ga 1998. godine pitali čemu duguje svoj uspjeh kao snajperist na što je jednostavno odgovorio: “Vježbi!”. A na pitanje žali li za ljudima koje je ubio kazao je: “Radio sam ono što su mi rekli najbolje što sam znao.”
Simo Häyhä doživio je čak 96 godina.