Roditelji, ali i učitelji i profesori sve češće žale se na činjenicu da ih djeca, tj. učenici, uopće ne poštuju niti slušaju. Ne tako davno učiteljica je bila neporecivi autoritet, čak ni adolescenti nisu smjeli bezobrazno odgovarati profesorima, a rijetko su se smjeli i šaliti s njima. Današnje generacije imaju ponešto drukčiji odnos prema svojim učiteljima i profesorima.
“Razlozi za ovo su brojni. Prije svega, nove generacije ‘odraslih’ izrazito se trude s djecom biti prijatelji. To u teoriji djeluje jako pozitivno, no u praksi gotovo sigurno zakazuje. Kada se prema djetetu ponašate kao prijatelj, gube se granice. U prijateljskom odnosu nitko nije ‘glavni’. Djetetu treba roditelj i učitelj, a prijatelje mora tražiti među vršnjacima. Roditelji verbalno ili neverbalno (kolutanje očima, značajno pogledavanje) kod kuće izražavaju nepoštovanje prema učiteljima i profesorima, a djeca vrlo dobro čitaju te poruke”, kazala je za Večernjak Andrea Vlašić, psihologinja i hipnoterapeutkinja.
Prema njezinim riječima, razlog tome je što su danas roditelji nerijetko obrazovaniji od učitelja. Ipak, to nije razlog da se ne poštuje uloga učitelja i profesora. “Ako roditelji ne drže do učitelja, ako ga ne poštuju, teško učitelj može biti autoritet djetetu u razredu. Osim toga, nove generacije odrastaju u svojim mikrosvjetovima u kojima su njihovo samo središte – što kod kuće nisu. Naravno da im ne odgovara kad nisu u središtu pozornosti učitelja, stoga znaju izražavati otpor i nezadovoljstvo pokušavaju privući pozornost – jer za djecu bolja je i negativna pozornost nego nikakva”, istaknula je Vlašić i dodala da danas djeca, na veliku žalost, odrastaju u zemlji gdje se diplome mogu “kupiti”, a oko sebe vide i brojne istinski obrazovane ljude na rubu egzistencije, nezaposlene i daleko manje ugledne od osoba koje su manje školovane (brojne estradne ličnosti).
Kako očekivati od djece da poštuju roditelje i učitelje dok odrastaju u društvu u kojem se više pozornosti pridaje polugolim pjevačicama i pohlepnim političarima nego uspješnim matematičarima, humanitarcima, izumiteljima, olimpijcima, učiteljima, zapitala se ova psihologinja. Među brojnim roditeljima danas vlada stav da djecu u školi previše muče, da su učitelji prestrogi, da se od njihove djece previše traži, da je gradivo preopterećeno, da su torbe preteške... sve u vezi sa školom roditeljima je postalo “pre”.
“Iako je potrebna temeljita reforma školstva, čini mi se da je potrebno i educirati roditelje i osvijestiti ih što čine djeci ovakvim stavovima o učenju. Igra, druženje i slobodno vrijeme su neporecivo važni za kvalitetan razvoj, ali su to i radne navike, učenje, treninzi i dr. Nećemo biti bolji roditelji ako djecu maksimalno oslobodimo obveza”, kazala je Vlašić •