Pokušaj da se potaknu sve zainteresirane strukture u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja da primjenjuju dostignuća koja je Međunarodni kazneni sud za područje bivše Jugoslavije (ICTY) ostvario u protekla dva i pol desetljeća glavni je cilj završne konferencije o nasljeđu ICTY-ja koja će se od danas do subote održati u Sarajevu.
Zadatak Suda
Konferencija je zamišljena vrlo ambiciozno, što potvrđuje podatak da bi na njoj trebalo sudjelovati oko 300 osoba, uključujući suce i osoblje Haaškog suda, kao i sve one zainteresirane pojedince i skupine na lokalnoj razini te međunarodne stručnjake i znanstvenike.
- Budući da se ICTY priprema za zatvaranje krajem 2017., sada je više nego ikada značajno osigurati da nasljeđe ICTY-ja bude dostupno i djelotvorno, osobito za aktere u regiji bivše Jugoslavije. Međunarodni sud želi potaknuti ne samo statičku ocjenu svog rada nego i dinamičan razgovor kojim će se razmjenjivati iskustva i saznanja s konačnim ciljem da se unaprijedi i ojača vladavina prava, poručuju organizatori i ujedno najavljuju usvajanje rezolucije koja će sadržavati zaključke i preporuke proizašle iz raznih diskusija s namjerom da se polože temelji za buduće razgovore o ulozi i nasljeđu međunarodnih sudova.
Koliko će u tomu uspjeti, jer je ugled Haaškog suda danas na iskušenju, baš kao i nacionalna pravosuđa, a posebno ono u BiH, ostaje za vidjeti. Mnogo je onih koji su nezadovoljni učinkom ICTY-ja, što, čini se, ne opterećuje mnogo one koji danas, u završnoj fazi, vode taj sud. Nabolje to ilustriraju riječi aktualnog predsjednika Haaškog suda Carmela Agiusa koji je upravo završio posjet BiH.
- Sud je ispunio svoju misiju. Neki nisu zadovoljni, a neki su iznimno zadovoljni onim što smo postigli. Naš zadatak nije bio ispunjavati želje ove ili one strane, bilo koga, već one koji su najodgovorniji za zločine koji su počinjeni za vrijeme sukoba privesti pravdi. Smatram da smo mi to uradili, izjavio je Agius odgovarajući na kritike.
Očekivanja od konferencije
A njih je mnogo, što će se sigurno pokazati i na samoj konferenciji. Posebno su velike zamjerke bosanskohercegovačkih Hrvata koji su, moglo bi se reći, najlošije prošli u Haagu. Druga dva naroda u BiH, pa i susjedne države, izbjegli su “kolektivne osude”, a u mnogim slučajevima su i osuđujuće presude preinačene u oslobađajuće. U slučaju bh. Hrvata haaške presude pokušava se iskoristiti za nametanje kolektivne krivnje, pa čak i usmjeravanje određenih političkih procesa u samoj BiH. Najbolji primjer za to je prvostupanjska presuda šestorici Hrvata. Drugostupanjska presuda tek se očekuje, a mnogi već sad njome prijete bh. Hvatima u cjelini.
Upitna je i sposobnost bh. pravosuđa da preuzme ulogu procesuiranja ratnih zločina. Naime, u pravnom kaosu koji vlada u BiH procesi se vode i kazne određuju po dva potpuno različita zakona. Po blažem, starom jugoslavenskom, sudi se jednima, a po strožem, novom bosanskohercegovačkom, drugima.