Malo tko nije čuo za mostarsku udrugu Minores koja već duži niz godina pokušava pronaći rješenja za problem beskućništva, socijalne ugroženosti i marginaliziranosti brojnih obitelji i mladih. I nakon četiri godine postojanja, grupa volontera i sada djeluje, radi, pomaže i žrtvuje svoje vrijeme za dobrobit i pomaganje ljudima u nevolji.
Minores nije nikakva grupa aktivista, nego kako kažu: „ Minores je jedan vapaj. Nije to nikad bila furka ili nekakvo pokazivanje. Biti u Minoresu značilo je biti “minores” (op. “manji od onih najmanjih”); biti u Minoresu, odnosno biti Minores značilo je probuditi se u 5 ujutro i hodati Mostarom s torbom punom sendviča i čajeva i bez ikakva straha obilaziti najveće ruševine i rupetine i gledati nećemo li sresti nekoga kome je potrebna pomoć. Ili razgovor. Ili ono mostarsko: “esi mi dobar?”
Tako je prije četiri godine u jednu ekspediciju krenulo desetak mladih u potragu za izgubljenim, prevarenim i usamljenim osobama grada Mostara. Tjedno obilaze beskućnike, a mjesečno socijalno – ugrožene obitelji. Od tada do danas su imali preko 700 obilazaka beskućnika i podjele preko 9000 toplih obroka. Uz to su se podijelile ogromne količine odjeće, deka i lijekova, prehrambenih i higijenskih potrepština. Uz beskućnike obilaze i socijalno ugrožene obitelji čiji je broj, nažalost, svakodnevno u porastu:
„Velik je broj obitelji koje jedva krpaju kraj s krajem. Dobna skupina je različita, umirovljenici, usamljena lica, a u posljednje vrijeme su to, nažalost, i mlade obitelji s djecom, koje ostanu bez posla ili budu prevareni lažnim obećanjima o istima. Pokušavaju se pošto – poto snaći, ali na kraju, kad dođe do grla, sramežljivo i posramljeno nazovu naš kontakt broj ili se jave putem društvenih mreža, pa zahtijevaju strogu anonimnost moleći za paket hrane.“
Bosna i Hercegovina nema točnu i konkretnu informaciju o broju beskućnika u državi: „Kategorija beskućnika nije definirana kao posebna kategorija korisnika kad je u pitanju Zakon o osnovama socijalne zaštite iako po pravilu pretpostavlja i definira obvezu većih županija i gradova da imaju prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike. U Mostaru isto ne postoji, ogromna su žrtva loše zakonske regulative. Isto je i sa zdravstvenom skrbi i socijalnim statusom koji se čeka iz godine u godinu. Imali smo starijih osoba koje bi po zakonu trebale imati pravo na dom za starije i nemoćne, ali isto ne mogu ostvariti.“
Idući, veliki korak Minoresa jest otvaranje Centra za resocijalizaciju koji je krajnji i jedini cilj dugoročnijeg i sustavnijeg rješenja ovih problema. Naime, Minores je u najam dobio zgradu čija rekonstrukcija zbog financijskog i materijalnog nedostatka ide veoma sporo:
„Centar za resocijalzaciju bi uljepšao sliku grada Mostara, uklonio bi beskućnike s ulice i pružio im adekvatnu socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, psihološku pomoć i druge socioterapijske metode bitne zbog ponovnog prilagođavanja sredini u koju se vraćaju.
Uz savjetovanje, izobrazbu, prekvalificiranje, zaposlenje, ali i uključenje u razne aktivnosti Centar bi osposobljavao svakog štićenika, beskućnika za što lakši ponovni ulazak u društvo. Mostar bi tako postao jedan od rijetkih gradova Bosne i Hercegovine koji se može pohvaliti s ovakvom vrstom pružanja pomoći i rješavanja problema, jer su dosadašnja iskustva ovakve vrste resocijalizacije veoma slaba.
Posebno bi se fokusirao na djecu i na mlade koji nisu samo naša budućnost nego i sadašnjost koji su zahvaljujući kulturološkom neodgoju i inerciji adekvatnih institucija oskudna za osobe koje bi im pokazale pravi smjer.
Tako bi u Centru djelovalo i savjetovalište za mlade i obitelji posebno za one koji trpe psiho – fizičko nasilje, uz to bi se sadržavala adekvatno opremljena prostorija za radionice s djecom i mladima te dvorana za tečajeve, (stranih jezika, informatike…) instrukcije i pomoć u bilo kojem drugom obliku, a sve u svrhu smanjenja mogućih devijacija u svim sferama bića, ali i socijalne isključenosti.“
Sve bi se to koordiniralo uz pomoć volontera / studenata koje bi pratili i podržavali stručni suradnici (socijalni radnici, pedagozi, psiholozi) koji bi bili zaposleni u Centru. Tako bi se dobile poslovne prilike te bi tako jednim dijelom bila smanjena i stopa nezaposlenosti mladih, potencijalnih osoba.
Više informacija o radu i djelovanju ove organizacije možete pronaći na web stranici: http://minores.info/ ili facebook stranici: https://www.facebook.com/UdrugaMinores/
E-mail: minores.mostar@gmail.com
Mobitel: 063/505-558
Tekući račun: 3381302232507872
IBAN: BA39 3381 3048 4667 3198