Prema prilikama – ponudi i cijeni na veletržnici u Tasovčićima kod Čapljine, za trešnje se ni ove godine ne bi moglo izreći reći da su deficitarno voće u Europi. Cijena na veliko, kreće se od 1,5 do 3 KM, čak je i povoljnija nego koncem svibnja. Podsjećamo, u to vrijeme u Milanu su se tržile po 40 eura, dok su u Hrvatskoj bile 10 KM, odnosno 40 kuna. Međutim to je jedna strana medalje druga su domaći proizvođači i naš još uvijek tradicionalni uzgoj trešanja.
Da to može biti i opasan posao potvrđuje i ožiljak na licu Zdravka Karačića iz Jasenice kod Mostara. Zdravko krupnije trešnje tzv. hrušt, nudi za 2,5, dok su nešto sitniji plodovi 2 KM. Potvrđujući da je ozljeda od branja trešanja, Zdravko kaže:
„Jučer sam kliznuo, palo malo kiše, bilo je vlažno i poskliznuo se. Trenutak nepažnje i eto ozljede. Još sam i dobro prošao“, kaže Zdravko uz put pokazujući i zgrebane podlaktice, a zatim prelazi na temu plasmana:
„Prodaja nije čemu, cijene su dosta dobre, ali prodaje je slaba, nema nakupaca. Problem je ova korona, ne mogu dolaziti nakupci, urijetko ih je. Trešnje su prave onaj 'rušt švapski, pravi, kasni, on uvijek dobro rodi, bude dobar, ali teško ga je prodati, a i brati, hvala Bogu, što se vidi ha, ha, ha…“, šaleći se na svoj račun komentira Zdravko, te u pogledu perspektive omiljenog voća kaže:
Imam osam velikih stabala, u prosjeku rode po pedesetak kila, bude ono i više, ali da ne pretjerujem. Tko ima više stabala može nešto i zaraditi. Ja osobno u njima ne vidim neku perspektivu, isplativije je saditi povrće, crveni i bijeli luk“, zaključuje Zdravko, kojem poželjesmo sigurnu berbu.
Uglavnom, u Europi omiljene, ali skupe jer oko trešanja treba dosta znanja i živog rada, kod nas se još uzgajaju na tradicijski način. Nema otkupa, nema izvoza, pa otud su sve manje atraktivne. Jedina alternativa da dođu Nijemci (očito sami se ne snalazimo), pa kao s krastavcima kornišonima naprave ozbiljniji posao. Dok se to ne dogodi, odnosno ako se dogodi, ostaje nam Toše Proeski i njegov nezaboravni hit. „Još i danas zamiriše trešnja, u proljeće kao davno prije…“, uz refren. Uzmite mi i kuću i njivu, samo trešnju ostavite staru, kad se vratim da je vidim…“!