Pred ulazima u poslovnice banaka na čapljinskom području proteklih dana nije bilo gužvi koje su se, s obzirom na trotjednu izolaciju i prvu isplatu mirovina od proglašenja stanja nesreće, mogle očekivati. Kao po nekoj uputi, nisu umirovljenici nisu nahrupili pred ulaze banaka, tako da se stjecao dojam kao da su se nekom teledirigiranom transmisijom rasporedili po danima. Nije bilo ni velikog žamora, diskretno ozračje remetili su tek bučniji pojedinci. Disciplinirano su držali distancu u redovima, a spremno su odgovarali na upite, evo nekih od razmišljanja čapljinskih umirovljenika na upit kako provode vrijeme u izolaciji: “U polje ne idem, u kući sam, nešto uradim oko kuće i to je sve”, kaže Nedjeljko Neđo Zvonić iz Gabele, bivši oružar NK GOŠK, koji izolaciju u šali naziva zatvorom. “Ne znam što bih rekao, rat je bio pa si sirenom bio upozoren “skloni se”, a kad prođe opasnost, iziđi, a ovdje ne znam kako bih se ponašao. Ne sastajem se ni s kim, tek zalijem povrće”, kaže Mijo Bule, uz opasku “strpljen spašen”, a zatim dodaje: “Stručni ljudi, kada kažu, treba ih slušati. Ovo je vrijeme stručnjaka, njihovih pet minuta, slušam preporuke”. Za Muriza Mešića dvojbi nema: “Mora se poštivati zakon i gotovo. Živim na selu, imam dobro dvorište, prošetam nekoliko puta dnevno i tako. Nitko ne dolazi, nitko, jedino kad šurjak natjera ovce upita – kako ste i ništa više. Mislim da su mjere uvedene navrijeme, treba ih poštovati, a ljudima bi preporučio da slušaju preporuke struke”. “Živim u kampu u Tasovčićima, svi poštuju mjere, ne izlaze, nema više zajedničkih kava, svatko u svojoj kućici”, kaže Franjo Subašić, koji građanima poručuje: “Treba biti doma, ne izlaziti na kave i na prijašnja druženja”. “Što ćemo, što je Bog dao, to će nam i biti”, kaže Pero Andrić te na upit kako podnosi izolaciju, nastavlja: “Super, idealno, što ćemo, kako svi tako i mi. Kući sam, sad došao podići malo novca, a i ne izlazim iz kuće”, kaže Pero Andrić te kao poruku žiteljima Čapljine nastavlja: “Neka se pridržavaju mjera. Proći će i ovo, i lošije je bilo, pa je prošlo”. Uz umirovljenike, pred ulazima u poslovnice banaka dežurali su volonteri Crvenog križa sa specifičnom zadaćom: “Dijelimo maske umirovljenicima koji nemaju, koji ih zbog zabrane kretanja nisu mogli nabaviti. Ima takvih, evo za nešto više od satak vremena podijelio sam ih desetak”, kaže Petar Jović, volonter čapljinskog Crvenog križa. (Dušan Musa)•
ČAPLJINA I ŽIVOT U IZOLACIJI