Umjesto da za koji mjesec svjedočimo otvaranju mosta Svilaj na Savi koji bi povezivao BiH i Hrvatsku i bio glavni sjeverni ulaz koridora Vc u BiH, još uvijek ne znamo ni tko će, a pogotovo ne kada graditi taj važni infrastrukturni projekt. Svi rokovi za izgradnju ovog mosta davno su probijeni.
Manipulacija natječajima
Prvi natječaj, odnosno izbor izvođača radova je neslavno završio, a na drugom raspisanom prošle godine pokazalo se da je najjeftiniju ponudu dostavila španjolska tvrtka OHL zajedno s partnerom Skladgradnjom. No, ono što se događa u zadnjih godinu dana pokazuje da bi neki u institucijama vlasti birali izvođača po svojim, a ne uobičajenim poslovnim i ekonomskim kriterijima, kao što su cijena i kvaliteta. U tom kontekstu je više nego indikativna izjava ministra prometa i veza BiH Damira Hadžića od prije dvije godine kada je komentirajući propuste u sporu s pobjednikom prvog natječaja, austrijskim Strabagom, kazao kako je na sastanku predstavnika vlade jedne i druge države dogovoreno da će se “inzistirati na tome da se posao dodijeli tvrtkama iz BiH i Hrvatske”. Da bi se usprkos rezultatima natječaja moglo postupati prema ovoj izjavi ministra Hadžića, pokazuje i jednogodišnje odugovlačenje s okončanjem procedure izbora ponuđača. Iako je ponuda Viadukta tek treća ponuda po cijeni, gotovo milijun eura (983.103 eura) viša od one najpovoljnijeg ponuditelja, lako bi se moglo dogoditi da na kraju maratonskog procesa upravo Viadukt dobije unosni posao. Takav ishod je najavio i sam ministar, izjavivši da je prvorangirani ponuđač “promašio temu” i da njegova ponuda nije bila sukladna uvjetima natječajima. Za drugorangiranog ponuđača je kazao da je u sukobu interesa, dok je trećeplasirani, za Hadžića, onaj koji ispunjava sve uvjete.
Najpovoljnija ponuda
Međutim, favoriziranje jednog ponuđača bi mogli osujetiti oni koji kreditiraju izgradnju mosta, a to su Europska investicijska banka (EIB) i Europska banka za obnovu i razvitak (EBRD) koje traže da posao dobije ponuđač s najpovoljnijom ponudom. O tome su, kako doznajemo, službeno informirali mjerodavna ministarstva u BiH i Hrvatskoj. Investitor je, usprkos tomu, u više navrata pokušao srušiti ponudu OHL-a koja je najpovoljnija. Prvo su pronašli proceduralnu pogrešku u ponudi tvrtke OHL. Naime, detaljno su pregledali ponudu od 1700 stranica i našli da nedostaje jedan papir koji ne spada u evalucijske faktore za donošenje odluke. Uočili su manjkavosti i kod drugih ponuda te su zatražili nadopune tih ponuda kod svih osim kod prva dva najpovoljnija ponuđača (OHL i Hidroelektra). Pod pritiskom je dopuna naknadno, ipak, zatražena od prva dva ponuditelja. Potom su pokušali osporiti tehnologiju gradnje iz prve ponude, ali se i od toga naknadno odustalo. Sada se sve prebacuje na međudržavne optužbe, a spominje se i mogućnost poništavanja natječaja, što bi dovelo do novih sudskih sporova i troškova, a možda i odustajanja kreditora od cijelog projekta koji je, nije tajna, mnogo važniji za BiH nego za Hrvatsku.