Sutra će u mjestu Paoči kod Čitluka biti pokopano tijelo 94-godišnjeg Drage Zupca, najstarijeg hrvatskog emigranta koji je najveći dio života proveo boreći se protiv jugoslavenskoga režima, a planirao je čak i likvidaciju tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita, zbog čega je u nekoliko navrata UDBA neuspješno pokušavala izvesti atentat na njega, piše Večernji list BiH.
Atentat u Münchenu
Podrijetlom je bio iz kuće u kojoj je rođen i Augustin Jerko Zubac, kojega se smatra utemeljiteljem Hercegovačke franjevačke provincije 1897. godine i Hrvatskoga kulturnog društva Napredak koje je originalno utemeljeno u Mostaru, a kasnije se preselilo u Sarajevo. Na kraju rata kao šesnaestogodišnjak, kada se nalazio u franjevačkom sjemeništu u Visokom 1945., unovačen je u ustaški pokret, a nakon što je završio u zatvoru Lepoglavi uspio je pobjeći partizanskim vlastima te 1947. prijeći u Austriju. Od tada su njegov život obilježili s Udbom i jugoslovenskim krvnicima kojima ni Drago nije ostao dužan pa su o njemu tadašnji mediji pisali kao o jednom od “hrvatskih terorista” unutar Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta (HOP). Kako je ranije medijima tvrdio, sa skupinom prijatelja planirao je izvesti atentat na tadašnjeg jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, no na kraju je na nagovor odustao od takva poteza. U Njemačkoj se Zubac uključio u hrvatski emigrantski pokret. Samo u njegovoj organizaciji jugoslavenska zloglasna policija ubila je gotovo 80 članova. Prvi napad na njega dogodio se 1968. godine u Münchenu. Tada je od bombe koja je bila postavljena na vrata stana poginuo Tomislavgrađanin Mirko Ćurić, najbolji prijatelj, kao i Nahid Kulenović, koji je bio dio hrvatskog emigrantskog kruga u dijaspori. On je znao i da je stalno bio pod prismotrom te da su ga cinkali “njegovi” Brotnjaci koje je UDBA vrbovala. No, nije ni on njima ostao dužan. U više navrata sudjelovao je u napadima na jugoslavenske diplomate i dužnosnike, za što je čak bio ležao u njemačkom zatvoru. U rodnu Hercegovinu nije dolazio punih 60 godina, čak ni na sprovod majke ili oca, kada su cijelo ovo mjesto opsjedali razni agenti i milicija, očekujući njegov dolazak.
Emigrantska putovnica
Najteži mu je bio trenutak kada su ga na hrvatskoj granici 90-ih zaustavili graničari i zabranili mu ulazak u zemlju jer je imao putovnicu političkoga emigranta - ne i važeću putovnicu. Pa ipak, u rodnu Paoču zauvijek se vratio 2007. godine. Otada je živio povučeno u rodnoj kući. U tamošnjem mjesnom groblju ostaje na vječnom počivalištu. •