Umro je stari Lijan, čovjek koji je svojim bistrim umom i iznimninom snalažljivošću, zauvijek osigurao mjesto u povijesti. Pamtit će ga po njegovim zanimljivim pričama, a neke su od njih i trajno zapisane u knjizi “Lijanov san”, autora Dragana Marjanovića. Knjiga je dobila nagradu “Kočićevo pero”. Lijanove riječi rado su slušali mještani malog sela Doca, a njegova djeca su slijedila Stipine zapovijedi, piše Večernji list BiH. Stipe Ivanković rođen je 1933. u Kočerinu, nadomak Širokog Brijega. Nadimak Lijan dobio je po svojoj snalažljivosti. Bio je domišljat, prepredena lisica, govorili su mještani. Kako lija nije muškog roda, počeli su ga zvati Lijan. Nadimak mu nije smetao, naprotiv, ponosio se njime. Tvrtku je nazvao po svome nadimku, a dodao ga je i prezimenu. Od svoga djetinjstva podno planine Čvrsnice držao je stoku, potom i duhan. Iz tih dana počinju priče o Lijanu, čovjeku koji je često tadašnje milicionare “preveo žedne preko vode” kako bi njegov duhan stigao do pušača.
Već 1983. Lijan je zajedno sa sinovima Slavom, Mladenom, Jozom i Jerkom otvorio prvu mesnicu u Širokom Brijegu. Do kraja 1980-ih kompanija se proširila, a meso iz Širokog izvoženo je u Hrvatsku i Srbiju te druge države Europe, ali i izvan nje. Postupno su postali jedna od najvećih mesnoprerađivačkih industrija u tom dijelu Europe. Proizvodili su dnevno 40 tona mesa.
Ni kontroverzne priče o obitelji Lijanović ne mogu umanjiti značaj ovog čovjeka, jednog od najvećih gospodarstvenika u BiH.