Ljudi se često jadaju kako se više osjećaju tužno nego sretno, no osjećaj tuge je prirodan i neophodan jer bez osjećaja tuge ne bi bilo ni osjećaja sreće.
Važno je prihvatiti i tužne i sretne kemijske spojeve u mozgu jer su oni postojali davno prije evolucije čovječanstva i neće nestati, kaže Loretta Breuning, autorica knjige “Meet Your Happy Chemicals: Dopamine, Endorphin, Oxytocin, Serotonin”, piše 24sata.hr.
Iako su sreća i tuga kemijski proizvod našega mozga, mi i dalje imamo utjecaj na ono što nas čini sretnima. Za sreću su zaslužni limbički sustav te “sretni” kemijski spojevi dopamin, endorfin, oksitocin i serotonin. Oni se otpuštaju svaki put kad vidimo nešto što je dobro za naše preživljavanje i opstanak.
Mozak 'uči' iskustvom
Limbički sustav odlučuje je li nešto dovoljno važno za snažnu navalu sreće, a tako funkcionira još od davnih evolucijskih dana. Ono što nam olakšava preživljavanje potiče stvaranje sretnih kemijskih spojeva, a ono što ugrožava naše preživljavanje potiče stvaranje tužnih kemijskih spojeva u mozgu. Iako smo limbički sustav naslijedili od predaka, to nije dovoljno za razumijevanje sreće. Mozak ne zna kad treba ispustiti koji kemijski spoj, nego to “uči” putem iskustva.
Sva iskustva stvaraju nove neurološke puteve, a najviše ih se formira kad smo mladi i u ranom djetinjstvu. Svaki put kad dijete nešto doživi, neurokemijska veza se ili izgradi ili ojača.
- Kad ste kao dijete osjetili glad, to vas je činilo tužnima i osjećali ste se loše. U tom trenutku majka vam je dala kolačić kako bi vas utješila, što je vjerojatno i uspjelo. Ako se ova radnja ponovila nekoliko puta, neurološka veza je stvorena i vi, kao odrasla osoba, kad ste tužni, posežete za kolačićem jer je vaš mozak stvorio vezu između osjećaja sreće i kolačića - pojašnjava Breuning.
Što smo stariji, teže učimo
Nasreću, na stvari koje vas čine sretnima možete utjecati, a to znači da možete sami sebe naučiti da više volite učiti nego gledati omiljenu televizijsku emisiju, tvrdi autorica. Iako to zvuči nevjerojatno, važno je samo da ustrajete u ponavljanju nove rutine koju želite zavoljeti. Mozgu treba 45 dana zaredom da “nauči” neku rutinu, čime se stvaraju novi neurološki putevi i ona vam postaje prirodna te će mozak svaki idući put prilikom te aktivnosti otpuštati kemijske spojeve sreće.
Upravo su stvarna iskustva glavna za stvaranje neuroloških puteva, a ona oblikuju funkcioniranje mozga pomoću mijelinskih ovojnica.
- Neuroni omotani mijelinskom ovojnicom puno su efikasniji. Učite li primjerice novi jezik, u početku se osjećate čudno kad ga govorite. To je zato što ti neuroni još nemaju mijelinsku ovojnicu. Većina ovojnica stvara se do 15. godine. To je razlog zašto sve teže učimo nove stvari što smo stariji, ali i i zašto tako teško mijenjamo postojeće navike - kaže autorica.
Dodaje da nam sretni kemijski spojevi pomažu da ustrajemo u stvarima koje pospješuju naše preživljavanje i opstanak, dok su oni tužni spojevi, poput kortizola, tu da nas čuvaju, stoga je i više nego jasno da su nam i tuga i sreća i više nego potrebni za život.