Po drugi put u svega nekoliko mjeseci predsjednik Ustavnog suda BiH Zlatko M. Knežević zatražio je da mu se omogući obraćanje Parlamentarnoj skupštini BiH. Pismo je predsjednik najviše sudske institucije u državi uputio predsjedatelju Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Bakiru Izetbegoviću, navodeći kako traži zajedničku sjednicu Zastupničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH na kojoj bi govorio o stanju ustavnosti u BiH.
Rekorder po presudama
Knežević je podcrtao kako smatra da za takvo nešto postoji nužnost podsjećajući Izetbegovića na sastanak od 12. ožujka na kojem je takav interes već jednom izrazio. Detaljnije razloge o tome što točno podrazumijeva njegov povod za obraćanje državnom Parlamentu nije naveo. Ipak, nije teško naslutiti da je u pitanju masovno kršenje i nepoštivanje presuda Ustavnog suda BiH.
Bosna i Hercegovina je vjerojatno rekorder po broju presuda koje se odnose na kršenje Ustava, a koje nadležne državne institucije, a prije svih parlamenti, ne provode. Eklatantan primjer je presuda Ustavnog suda BiH u predmetu kolokvijalno poznatom kao “slučaj Ljubić”, a koji se odnosi na neustavnost pojedinih odredbi Izbornog zakona BiH. Iako je Ustavni sud svojom presudom izbrisao pojedine odredbe tog zakona i naložio njihovu izmjenu u parlamentarnoj proceduri u precizno određenom roku, to se do danas nije dogodilo. Parlamentarna skupština BiH oglušila se o ovu presudu i BiH je prošle godine održala izbore po “krnjem” Izbornom zakonu, a rezultati su provedeni po privremenom aktu Središnjeg izbornog povjerenstva, a ne po zakonu, kako bi trebalo biti.
Nije to jedini slučaj drastičnog nepoštivanja i neprovedbe presuda Ustavnog suda BiH. Pojavljuju se različite informacije o broju neprovedenih odluka Ustavnog suda BiH, ali sigurno je da najmanje osam presuda nije provedeno, iako se često iznose i tvrdnje o više desetaka, pa i stotina, presuda koje djelomično ili potpuno nisu provedene.
Hoće li udovoljiti
Inače, Parlamentarna skupština BiH trenutačno se nalazi u svojevrsnoj krizi budući da je Dom naroda za šest mjeseci održao tek dvije sjednice, dok je Zastupnički dom održao tek konstituirajuću i jednu žurnu sjednicu. Zato je teško i predvidjeti hoće li i kada čelništvo parlamentarnih domova udovoljiti zahtjevu predsjednika Ustavnog suda BiH Zlatka M. Kneževića i zakazati sjednicu na kojoj bi im se on ili netko od drugih sudaca Ustavnog suda obratio i objasnio razloge za takvo obraćanje.
Mnogo je pitanja kojima bi se najviše zakonodavno tijelo u državi trebalo baviti, ali očito je da pat-pozicija oko uspostave Vijeća ministara ima izravne negativne posljedice i na funkcioniranje Parlamentarne skupštine BiH. Čak i kada bi se ostvario optimistični scenarij o skoroj uspostavi Vijeća ministara, a time i deblokadi rada parlamentarnih domova, teško je povjerovati kako bi bilo kakvo obraćanje predsjednika Ustavnog suda BiH promijenilo odnos zakonodavne vlasti prema odlukama te sudske institucije.•