Sveta Stolica će, vjerojatno, preko apostolskog izaslanika na sebe preuzeti upravljanje i nadzor pastorala hodočasnika Međugorja, piše Vatican Insider. To znači određeno ograničavanje nadležnosti mostarskog biskupa nad međugorskom župom, piše Vatican Insider, a polazi od pisma koje je glede držanja prema Međugorju i navodnom vidiocu Ivanu Dragičeviću uputio apostolski nuncij u Washingtonu mons. Carlo Maria Viganò Američkoj biskupskoj konferenciji 21. listopada u ime pročelnika Kongregacije za nauk vjere nadbiskupa Gerharda Ludwiga Müllera.
Nije odbacivanje
To pismo ne znači odbacivanje priznavanja navodnih ukazanja Gospe u tom hercegovačkom mjestu, već jednostavno kako još nije ništa službenoga usvojeno. Jedina službena izjava Crkve o navodnim međugorskim ukazanjima Gospe je ona bivše Jugoslavenske biskupske konferencije iz 1991. godine i prema njoj se treba pridržavati. Osim toga, sadašnje vatikansko pismo je mnogo blažeg tona od onoga koji su svojedobno glede međugorskog fenomena upotrijebili Pavao Žanić i Ratko Perić, biskupi Mostara, pod čiju biskupiju spada međugorska župa. U 33-godišnjim navodnim ukazivanjima Gospe u Međugorju pismo koje je upućeno američkim biskupima nije ni prvo ni posljednje u kojem se upozorava na držanje prema vidiocima i navodnim ukazanjima. Ivan Dragičević, jedan od vidioca, bio je pozvan na seriju molitvi u lokalnim američkim župama i crkvama među kojima je bila predviđena i ona u dan i sat kada obično kaže kako mu se ukazuje Gospa. Neki vjernici su upozorili biskupe o takvim programima, koji su zatim informirali Svetu Stolicu, koja je preko nuncija Viganòa upozorila kako biskupi, svećenici i vjernici “ne smiju sudjelovati na susretima, konferencijama ili javnim slavljima na kojima se kao vjerodostojnima i sigurnima najavljuju ta ‘ukazanja’”. Ako bi se dopustilo da se ta “sigurna ukazanja” ostvaruju u crkvenim zgradama ili crkvama, onda bi se moglo pomisliti kako je oslužbenjen međugorski fenomen. Vatican Insider spominje događaj iz Civitavecchije, grada pokraj Rima, gdje je kipić međugorske Gospe u vrtu kuće obitelji Gregori počeo suziti krv 1995. godine. Fabio Gregori je htio da kipić odmah bude prebačen u crkvu, ali se župnik Pablo Martin tome usprotivio jer bi se takav potez mogao shvatiti kao da Crkva priznaje suze kao nadnaravnu pojavu. Nadbiskup Civitavecchije, mons. Girolamo Grillo, zapovjedio je i župniku Martinu da kipić ne odnese ni u svoju kuću. Tek kasnije je Grillo priznao suzenje kipića koji je sada smješten u malu crkvu koja je dobila naziv svetište Gospe od suzenja. Pismo koje je Sveta Stolica uputila američkim biskupima samo je potvrda dosadašnjeg držanja prema svim navodnim ukazanjima Gospe. Vatikan nije zabranio odlazak vjernika u Međugorje, već samo ona koja bi organizirala Crkva.
Dakle, župe ne bi smjele organizirati hodočašća u Međugorje, ali ako ih organizira turistička agencija, Vatikan se ne protivi. I hodočasnike na tim putovanjima može pratiti svećenik kako bi vjernicima dao duhovnu pomoć promicanjem obožavanje Gospe u suglasju s naukom Crkve. Da izjava tadašnjih biskupa bivše Jugoslavije okupljenih u Zadru nije konačna, dokaz je i što je 2010. godine papa Benedikt XVI. osnovao međunarodnu komisiju za analizu međugorskog fenomena kojoj je na čelu kardinal Camillo Ruini. Kako nije zabranjeno crkvenim predstavnicima govoriti o međugorskom fenomenu, Vatican Insider spominje i emisije hrvatskih katoličkih radiopostaja, kao i pisanje lista zagrebačke nadbiskupije Glasa Koncila, koji se kupuje u svim crkvama, o hodočašćenjima u Međugorje. To pokazuje kako još nije rečena posljednja riječ o međugorskom fenomenu, koji hrvatski katolici, piše Vatican Insider, smatraju ključnim za oslobađanje od komunizma i za spas Hrvatske od srbijanske agresije.
Dugi proces
“Proročanstva Kraljice mira, koja se vidiocima ukazala prvi put 25. lipnja 1981., deset godina prije početka rata u bivšoj Jugoslaviji” važna su za mnoge hrvatske katolike, piše Vatican Insider, koji zatim spominje kako glede međugorskog fenomena ima “navijača”, odnosno onih koji bi htjeli da bude odmah priznat i onih koji mu se protive. Crkva je, međutim, oprezna, po običaju. Podsjeća se i na neka navodna ukazanja Gospe (1948. u Rimu), pa u Bresci, Schiu pokraj Vicenze itd. Kada se uzmu u obzir da se o tim navodnim ukazanjima Crkva još nije izjasnila, onda se može pretpostaviti da se ni međugorski fenomen neće tako brzo priznati, ali ni nepriznati. Sveta Stolica će, vjerojatno, preko apostolskog izaslanika na sebe preuzeti upravljanje i nadzor pastorala hodočasnika Međugorja.
To bi, drži Vatican Insider, predstavljalo “opovrgavanje želje mostarskog biskupa koji bi htio da ukazanja budu proglašena kao nenadnaravna” i određeno “ograničavanje njegove vlasti ako ne nad međugorskom župom barem nad upravljanjem pastoralnom skrbi hodočasnika”. U Vatikanu upozoravaju i na preveliku komercijalizaciju događanja u Međugorju, kakva istina postoji i u Lourdesu i u Fatimi. Proteklih desetljeća u Međugorju je došlo i do brojnih preobraćanja koja Crkva ne može zanemariti.