Nedavno su znanstvenici sa sveučilišta Kalifornija otkrili da usamljenost značajno utječe na životni vijek pojedinca.
Naime, u studiji koja je provedena na 1600 ispitanka s prosječnom dobi od 61 godinu, pokazalo se da je unatoč dobroj socioekonomskoj situaciji i dobrom zdravstvenom stanju, čak 23% ispitanika preminulo unutar 6 godina od istraživanja. Radilo se o ispitanicima koji su izvještavali o svojoj usamljenosti.
Temelj od najranije dobi
Ovakvi rezultati zapravo ne iznenađuju budući da se već pokazalo koliko su zapravo odnosi koje stvaramo bitni već od najranije dobi. Naime, brojna istraživanja su pokazala kako kvalitetni obiteljski odnosi i adekvatni odgojni pridonose mentalnom zdravlju djece, emocionalno i psihički jačaju dijete, izgrađuju njegovo samopouzdanje i služe kao svojevrsna prevencija mentalnih poremećaja i u kasnijoj dobi.
Drugim riječima, ako je odnos između roditelja i djeteta dobar, postoji velika vjerojatnost da će to dijete izrasti u zadovoljnu osobu. U obitelji u kojoj dijete zna da može računati na roditelje, da ga razumiju, ne odbacuju zbog povremenih intenzivnih sukoba i neslaganja, da uvažavaju i razumiju njegove želje i potrebe za samostalnošću i neovisnošću ali mu u isto vrijeme postavljaju granice na ok način, postavljeni su dobu temelji za njegovu mentalnu stabilnost.
Recipročnost odnosa
Ako su u djetinjstvu roditelji postavili dobre temelje i izgradili dobar odnos s djetetom, s vremenom se njihov trud počinje manifestirati kroz ponašanje djeteta prema roditelju. Ako je odnos povjerenja, razumijevanja i podrške uspostavljen, tada roditelj koji jednog dana postaje onemoćao može očekivati da će pruženo dobiti nazad. Briga i vrijeme koje odraslo dijete provodi s roditeljem izuzetno je važna – to je period kada roditelj treba dijete, kada mu je važno da se ne osjeća „napušteno“ i da ga dijete želi u svom životu.
No, velik broj roditelja ima osjećaj da mu se njegov trud iz najranijih dana ipak ne vraća u istoj mjeri. Zbog čega je to moguće?
Iskrivljena percepcija
Jedan od razloga je možda u tome što roditelj ima iskrivljenu percepciju o tome kakav je zapravo bio njegov odnos s djetetom. Ako roditelj racionalizira svoje postupke spram djeteta i opravdava se na način primjerice da je to bilo vrijeme „kada su svi tukli djecu“, da se „trgao za njega“ u odnosu kako su njega njegovi roditelji tretirali itd. – tada možda postoji šansa da taj temelj ipak nije bio toliko dobar koliko roditelj misli. U tom slučaju, bilo bi dobro da roditelj preispita svoje postupke, da možda prizna sam sebi (a i djetetu) da nije znao i mogao drugačije, da sazna što je njegovom djetetu tada bilo najteže i da mu se ispriča. Ignoriranje situacije ili čak uvjerenost da je sve bilo apsolutno ispravno i da bi opet koristio iste odgojne metode, može dovesti samo do daljnjeg narušavanja odnosa s djetetom. Ukoliko je cilj poboljšati taj odnos u odrasloj dobi, tada je važno da roditelj zaista čuje i razumije perspektivu sada već odraslog djeteta.
Nepostavljanje ikakvih granica
Ako djetetu nisu bile postavljane nikakve granice u djetinjstvu, postoji velika vjerojatnost da je to dijete odraslo u egocentričnu osobu. Osobu koja u odrasloj dobi neće biti u stanju misliti ni o kome drugome već o samome sebi. Takav obrazac ponašanja neće manifestirati samo prema svojim roditeljima već prema svima s kojima je doticaju. U ovom slučaju može se dogoditi da sam „sudar“ s vanjskim svijetom dovede do osviještavanja tog djeteta a sada odrasle osobe s realnošću. Ako dobiva otkaze, ne može ostati u stabilnoj vezi, gubi prijatelje – a uvijek iz istog razloga – u tom slučaju postoji vjerojatnost da uslijed svih tih okolnosti i želje da promijeni situaciju ta osoba promjeni svoje ponašanje. Najčešće problemi na svim životnim poljima ovaakvu osobu ponukaju na promjenu.
Životne situacije
Danas veliki broj ljudi izabire drugu zemlju ili čak kontinent za rad i život. U tom slučaju često roditelji ostaju „sami“ i djecu viđaju samo tijekom godišnjih odmora. Ako je udaljenost prevelika, čak ni blagdani nisu vrijeme obiteljskog okupljanja. U tom slučaju roditelji se mogu osjećati kao da su sami na svijetu. U ovoj situaciji bilo bi dobro sjetiti se da je tehnika prilično napredovala i da zaista možemo s nekim popiti kavu pa makar taj bio na drugom kraju svijetu. U svakom trenu se možemo vidjeti i čuti, a nerijetko i aviokompanije nude izuzetno povoljne cijene. Možda neće biti isto kao da dijete živi u ulici do vaše, no sama daljina ne mora biti prepreka.
Jedna od životnih situacija koja je dovela većinu obitelji do odvajanja je i strah zbog zaraze koronavirusom. Mnogi stariji roditelji bili su razdvojeni od svojih kćeri i sinova, unuka. Neki su još uvijek odvojeni i kako cijela situacija dugo traje, nije neobično da se velik broj njih osjeća usamljeno. I tu je od izuzetne važnosti tehnologija i njezine prednosti, ali možda i neki stari, zaboravljeni obrasci. Pisanje pisma i/ili razglednice također može biti način kako smo s nekim u kontaktu, a za razliku od napredne tehnologije, ovaj kontakt može biti i kao svojevrsni podsjetnik da na nekoga mislimo.
Kako se nositi s usamljenošću?
Iako nisu sve životne priče ni situacije iste, ovi savjeti mogu pomoći roditeljima koji se osjećaju usamljeno:
1. USPOSTAVITE KONTAKT
Nemojte brojati i računati tko se kome prvi javio ili tko je koga posjetio – jednostavno ako imate potrebu za većim kontaktom sa svojom djecom, javite im se, posjetite ih.
2. AKO NAILAZITE NA OTPOR, RAZGOVARAJTE
Saznajte što muči vaše dijete i pokažite želju i inicijativu da stvorite bolji odnos. Uz razumijevanje i poštivanje i najjači otpor se topi.
3. ISPUNITE SVOJE VRIJEME
Posvetite se hobijima, organizirajte si dan, javite se prijateljima, nastavite i dalje stvarati kontakti. Iako je lakše prepustiti se i čekati, ono vas neće usrećiti niti će promijeniti vašu situaciju. Vi ste ti koji mogu napraviti promjenu u svom životu.
Ako osjećate kao da vam ništa ne pomaže i da osjećaj usamljenosti postaje sve intenzivniji, potražite stručnu pomoć.