Prvi put u svojoj kratkoj povijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je jednu presudu kojom je, osporavajući apelaciju protiv odluke međunarodne administracije u zemlji, ocijenio kako su nametnute izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona posve u skladu sa svim međunarodnim dokumentima kojima se inzistira na pravima građana i sprječavanju svih oblika diskriminacije, piše Večernji list BiH.
To je zapravo najbolji dokaz kako sustav razvijen u zemlji kroz Washingtonski mirovni sporazum, a zatim i rješenjem u Daytonu, vjerojatno nije najfunkcionalniji na svijetu, ali je upravo takav jer treba osigurati "power-sharing" balans među trima konstitutivnim narodima, koji su ujedno bili tri zaraćene strane u ratu, a koje su postigle sporazum o prekidu neprijateljstva te stvorile aranžman o ravnopravnoj ulozi u vlasti s mehanizmima zaštite. Neovisno o svojoj brojnosti.
Lekcija iz prava
Naime, prošlotjedna odluka Ustavnoga suda BiH kojom je osporena apelacija Željka Komšića i Šefika Džaferovića spada u prvu takvu te je, unatoč visoko postavljenim očekivanjima od dijela prilično autistične, ali radikalne javnosti, dobila bolno prizemljenje. Naime, Komšić i Džaferović, odnosno autori njihove apelacije, uvjeravali su javnost kako se radi o "aparthejdu" koji je nametnuo visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt. No, Ustavni sud BiH, od kojega su očekivali takvu potvrdu, ocijenio je kako su izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona zemlje, povrh toga, posve u skladu s protokolom uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te s Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije te u konačnici posve u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.
Ovakva ekstenzivna tumačenja Ustavni sud BiH do sada nije pribjegavao iznositi, a posebno su važna s obzirom na krajnje negativno, pa i radikalno, ozračje kakvo su stvarali njihovi autori i inspiratori iz koalicije SDA i DF-a, kojoj je ova apelacija ujedno bila i posljednja prilika za očuvanje u vlasti. Ustavni sud precizno je naveo koje odredbe međunarodnih dokumenata nisu povrijeđene. To je najprije članak 1. protokola broj 12, koji, primjerice, većina zemalja Europske unije, među kojima su Njemačka, Belgija..., nije usvojila, a koji je u BiH donesen uz raniji pritisak međunarodne administracije. Upravo je nametanje tih odredbi omogućilo donošenje niza presuda protiv BiH pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Upravo je Ustavni sud posljednjom odlukom ocijenio kako Schmidtova intervencija ne predstavlja "diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo". Uz to, člankom 5. i 7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije inzistira se na ostvarenju političkih prava, osobito na pravu sudjelovanja na izborima, pravu glasa i kandidature – na temelju općeg i jednakog prava glasa... te da se otklone svi oblici predrasuda koje vode rasnoj diskriminaciji i u svrhu potpomaganja razumijevanja, trpeljivosti i prijateljstva među narodima, rasama ili etničkim skupinama...
Međunarodni dokumenti
Konačno, Ustavni sud je tumačenjem kako je ispoštovan članak 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u biti potvrdio da je Schmidtova odluka takva da osigurava da svaki građanin "ima pravo i mogućnost bez ikakvih razlika sudjelovati u vođenju javnih poslova, izravno ili preko slobodno izabranih predstavnika, zatim birati i biti biran na poštenim povremenim izborima s općim i jednakim pravom glasa, koji se moraju provoditi tajnim glasovanjem na način kojim se jamči slobodno izražavanje volje birača; te da ima pristup javnim službama u svojoj zemlji u skladu s načelom opće jednakosti". Posljednju odluku Ustavnoga suda BiH treba gledati kao potvrdu da se sustav utemeljen u Daytonu može nadograditi tako da BiH udovolji očekivanju strasbourškog suda, a onda i europskih institucija te postane članica EU-a. •