Vlada Federacije BiH je, na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, utvrdila Nacrt zakona o socijalnim uslugama u FBiH, te ga uputila u daljnju parlamentarnu proceduru.
Ovim zakonom uređuju se pojam i sadržaj socijalnih usluga, značenje pojedinih izraza, korisnici socijalnih usluga, te načela socijalne zaštite pri pružanju i korištenju socijalnih usluga, kao i socijalne usluge. Uređuju se i mreža socijalnih usluga, kao i osiguranje ovih usluga i metodologija za utvrđivanje cijena usluga, zatim nadležnosti i postupak za ostvarivanje prava na socijalne usluge, pružatelji, te uvjeti za pružanje socijalnih usluga i licenciranje pružatelja socijalnih usluga, povjerljive informacije i registri, financiranje, nadzor i druga pitanja od značaja za pružanje i ostvarivanje prava na socijalne usluge u FBiH
U osnovnim načelima na kojima počiva pružanje socijalnih usluga, ovim nacrtom zakona, ističu se načela humanizma i poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, zatim uključivanja korisnika socijalnih usluga, te najboljeg interesa korisnika socijalnih usluga. Precizira se da su korisnici socijalnih usluga djeca i odrasle osobe u stanju socijalne potrebe, koji su državljani BiH s prebivalištem na teritoriju Federacije, kao i strani državljani koji socijalne usluge, utvrđene odredbama ovoga zakona, koriste u skladu s važećim propisima u našoj zemlji, međunarodnim ugovorima i konvencijama. Predviđeno je da se propisima županija ili jedinica lokalne samouprave može proširiti krug korisnika socijalnih usluga u skladu s njihovim specifičnim potrebama i programima razvoja socijalne zaštite na području njihove mjesne nadležnosti.
Između ostalog, u skladu s odredbama ovog nacrta zakona, precizirano je da se socijalne usluge pružaju prema hitnosti intervencije, stanju socijalne potrebe, prioritetu usluga i mjerama utvrđenim individualnim planom. S ciljem poboljšanja kvaliteta njegova života i uključenosti u zajednicu, socijalne usluge se korisniku primarno pružaju u njegovom domu ili u lokalnoj zajednici kroz vaninstitucionalno socijalno zbrinjavanje i socijalnu podršku.
Obrazloženo je da Nacrt ovog zakona predstavlja kvalitetan pravni okvir za harmonizaciju postojećih i razvoj novih socijalnih usluga, ujednačavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga, licenciranje pružaelja socijalnih usluga, te stvara pravne pretpostavke za sustavno korištenje postojećih potencijala pružatelja socijalnih usluga koji djeluju u nevladinom sektoru. Pojašnjeno je i da predviđena zakonska rješenja otklanjaju najveći dio uočenih problema u pogledu uspostavljanja i provođenja minimalnih standarda stručnog rada i ispunjavanja neophodnih infrastrukturnih preduslova od pružatelja socijalnih usluga za kvalitetno pružanje usluga njihovim korisnicima. Nadalje, značajno se profesionalizira stručni rad, uvodi se interni, te poboljšava stručni i inspekcijski nadzor, dok se u odnosu na postojeći osigurava dodatni modalitet financiranja socijalnih usluga kroz osmišljavanje i razvijanje posebnih programa za pružanje određenih socijalnih usluga, posebno u onim sredinama u kojima one nisu uspostavljene ili razvijene u odgovarajućoj mjeri. Naglašeno je i da je u proteklom periodu o ovom zakonu u formi prednacrta realiziran proces javnih konzultacija sa zainteresiranim pravnim i fizičkim osobama.
Predlagač zaključuje da je relevantnost i opravdanost donošenja ovog zakona neupitna, budući da trenutna zakonska rješenja ne prate osnovna načela procesa socijalnog uključivanja posebno ranjivih grupa i pojedinaca i deinstitucionalizacije utemeljene na zaštiti osnovnih ljudskih prava i najboljeg interesa lica kojima je potrebno socijalno zbrinjavanje i podrška. Takoder, naglašeno je da se postojeći pravni okviri ne podudaraju sa strateškim opredjeljenjem zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji da nastavi s javnim angažmanom na povećanju kvalitete života djece, osoba s invaliditetom i starih osoba, te da kroz dosljedno provođenje reformskih procesa u oblasti socijalne i dječje zaštite osigura uvjete za pružanje podrške osobama kojima je ista neophodna, te implementira međunarodno utemeljeno pravo prema kojem svaka osoba ima pravo na život dostojan čovjeka.
Osim toga, ovaj zakon predstavlja i odgovor na potrebu za sustavnim promjenama koje je neophodno provesti u oblasti tradicionalnog načina brige o korisnicima i zadovoljavanja njihovih potreba. Na kraju je istaknuto i da ovaj zakon predstavlja odgovarajući pravni instrument pomoću kojeg će se stvoriti ključne pravne pretpostavke za razvijanje efikasnog i održivog sustava socijalnog zbrinjavanja i podrške grupa i pojedinaca u stanju socijalne potrebe, kao i za ostvarenje osnovnih ciljeva u izgradnji društva osjetljivog na potrebe svojih najranjivijih članova, priopćeno je iz Vlade FBiH.