Narodna "sve se može kad se ljudi slože" u pravom smislu riječi može se primijeniti na tomislavgradsko naselje Crvenice, piše Večernji list BiH.
Mještani tog naselja već su poodavno, kako reče Ljuban Gudelj, vlasnik obližnje farme koza, koncem prošlog milenija, narodski rečeno, zasukali rukave i uredili izletište koje su nazvali po vrelu Studena. Na kraju krajeva, što bi išli uživati u ljepotama izvan svoga kraja kada vam Studena sve to nudi na samo dva, tri kilometra od naselja.
Makadamska ruta
Inače, do Studene vodi kraća makadamska ruta od prilike jedan kilometar ili koji metar više, što se može uzeti i kao prednost, jer doprinosi autentičnosti cijelog prostora. Gospodin Gudelj reče nam da se na livadama, gdje se ne samo za vrelih ljetnih dana nego i u zimskom razdoblju, okupljaju mještani i njihovi prijatelji, nekada uzgajao kupus. Veli "čuveni kupus", u što ne sumnjamo s obzirom na činjenicu da se ta pitomina nalazi na više od 900 metara iznad razine mora. Čuli smo da na ovo izletište "zaluta" i pokoji znatiželjnik željan istinskog prirodnog ambijenta. Za one koji vole istinski prirodni ugođaj posjet Studenoj je pravi užitak. Postoji samo osnovna infrastruktura, odnosno cesta koja će vas dovesti na odredište - i ništa više. Tu je vrelo koje navodno izbacuje vodu čija je temperatura samo šest stupnjeva! Uz put kojim se stiže do Studene postoji i puteljak prema pet, šest kilometara udaljenom Rakitnu, kuda su nekada učenici iz Crvenica išli u školu u Rakitno.
Izletište Studena
Valja svakako reći da Studena s nekoliko jezeraca ima i drugu važnu ulogu, vodom napaja naselje Crvenice. I to nije sve - na izletištu Studena suputnici nam pokazaše i oveći kamen, zapravo pravu kamenčinu, koju zovu Biskupov kamen. Naziv Biskupov kamen nije slučajan. Studena je granično područje s Rakitnom (Posušje), a uz to granica je i župa Rakitno i Seonice. Prema predaji, do tog kamena bi biskupe koji su išli u vizitaciju župa, krizmu i slično, dopratili Rakićani, a dočekivali Duvnjaci i obrnuto. E, sad, da biskup s konja ne bi silazio na zemlju pa se sa zemlje mučio uzjahati, tu je postavljen kamen na koji se lako moglo i sjahati i s njega uzjahati na drugog konja. Gospodin Gudelj reče da to baš i nije predaja jer je sve doskora bilo živih ljudi koji su se sjećali biskupskih putovanja i "presjedanja" na kamenu u Studenoj.
Inače, podaci s Wikipedije kažu da se selo Crvenice spominje još 1572. godine pod imenom Dubica. To se zna iz dvaju podatka: prvi je što se u zapisu mostarskog kadije iz te godine navodi da se stanovnici Dubice iz Duvanjskog kraja tuže kadiji da ih izvjesni pop Sava iz Imotskog sa svojim odmetnicima silom želi prevesti na pravoslavlje, a drugi podatak, koji korespondira s prvim, kaže da se sridnji kraj, jedan od crveničkih zaselaka, i danas u pričama starijih ljudi spominje pod imenom Dubica. S obzirom na to da u duvanjskom kraju nema Dubice do crveničke, nameće se zaključak da su Crvenice tada nosile ime Dubica.