Boćanje je sve više vezano za prostore Hercegovine. Služanj, mjesto blizu Čitluka, poznato je i po njemu. Omiljena je to sportska disciplina žitelja u Služnju. Mala opasnost od ozljeda i lakoća igre pretvorili su boćanje u igru svih generacija. Ovo mjesto je nekada imalo i svoj klub u Prvoj ligi Herceg Bosne. Danas u Služnju u šumskom kompleksu Ograda neumorni vinogradar Ante Radišić ima suvremenu dvostaznu boćanu koju su po njegovu prezimenu nazvali boćalište “Radišić”. Napravio ju je vrijedni Ante još daleke 1972. Tu boćaju rekreativci i umirovljenici, svakako, najviše za svoju dušu. Oni vole ovaj sport. Igra se na otvorenim zemljanim podlogama uz čašicu domaćeg vina, uglavnom žilavke. I uz tradicionalno piće, na roštilju se često peklo, a na boćarskoj stazi boćalo. Bilo je i šale i smijeha, boćanje je za njih uvijek razonoda. Inače, boća se po narodnom stilu. Sama boća je okrugla i obojena u plavu i crvenu boju. Svaka ekipa ima svoju boju. Tri člana jedne ekipe igraju protiv tri člana druge, a parovi se dobiju najčešće izvlačenjem drvca, “šijanjem” ili pak dogovorom. Služanj ima i svjetski poznatog boćara Antu Bibu koji će reći kako su, uz malo sreće, za igru potrebne vještina i preciznost. Boće se kotrljanjem ili bacanjem nastoje približiti glavnoj bijeloj kuglici, bulinu. Cilj je približiti boću što bliže bulinu ili maknuti (pogoditi) protivničku boću. Boća se može odigrati po zemlji , odnosno bližati do bulina, ili izbijati po zraku iz zaleta kako bi se pogodila protivnička boća i maknula dalje od bulina. Pobjednik je ekipa koja prva osvoji 16 punata. Nisu ovdje u pitanju sport i rekreacija, već prijateljstvo i međusobno druženje. Boćarima ne smetaju ni bura ni hladni dani. •
čitluk