Hercegovina u ljetnim mjesecima uistinu ima što ponuditi na cijelom svom području, a gastronomski festivali nešto su o čemu se priča danima. Još ako se tu nađe pokoji turist da priču proširi dalje, onda nije iznenađenje što se na takvim događajima iz godine u godinu povećava broj ljudi.
Mitsko jezero
Protekloga vikenda nazočili smo Fišijadi koja se tradicionalno održava na mitskom jezeru Krenica. A kako bismo pričali o tom gastronomskom događaju, koji u sebi utjelovljuje razne vrste zabava, trebali bismo prvo reći što je na Krenici tako zanimljivo da raspiruje maštu lokalnih žitelja i svih onih koji dolaze tu godinama, desetljećima... Naime, Krenica je doslovno jezero bez dna ili nitko nije zaronio dovoljno duboko da istraži gdje završava.
Barata se brojkom od 47 metara udubinu, ali, dok god to netko ne potvrdi, taj broj se ne može uzeti ozbiljno. Krenica ljeti ima dosta kupača. Nitko ne ide rado prema sredini jer brojne su priče o ljudima koji su ostali na dnu jezera, o konjima i kolima koji su tu zauvijek završavali, jednostavno, Krenica golica maštu, a kad krenu kasni sati i razgovori postaju sve dublji. Legenda kaže da je na području današnje Bekije živio bogataš Gavan. Jednoga dana sveti Petar se prerušio u prosjaka i došao do Gavanove žene te joj se obratio riječima: - Bog ti dao, gladan sam, bi li mi dala kruha da pojedem. Na to ga žena odbi i s prijezirom odgovori: - Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj! Sveti Petar tada podiže štap i reče: - Od zla roda neka nema ni poroda! Nastao je potres kakav zemlja ne pamti. Žena je u strahu uzela svoje dvoje djece, sina i kćer, i krenula bježati s njima, no na mjestu Gavanovih dvora stvaralo se jezero. Voda ju je sustizala.
Svetac je, prema legendi, rekao: - Baci muško dijete, od zla roda neka nema poroda! Ona je nastavila bježati. Kad je shvatila da nema pomoći, bacila je dijete i na tom mjestu nastalo je jezero Krenica, a put kojim žena bježaše postade rijeka ponornica Matica. U isto vrijeme i u ostalim mjestima gdje je Gavan prebivao stvorila su se jezera: Crveno i Modro jezero u Imotskom su najpoznatija. I prošloga vikenda priča se zakotrljala. Spomenula ju je voditeljica programa na Fišijadi Nada Šimić, priču je nadopunio i grudski načelnik Ljubo Grizelj. Iskusni lider već dugo ima ideju turistički oživiti Krenicu, a sad, je li to zbog tih legendi zbog kojih nitko tu ne bi previše zadirao ili nečeg drugog, ona još nije dobila status kakav zaslužuje, međutim, ako uzmemo u obzir da su na Fišijadu došli i Hercegovci i Dalmatinci, pa i Slavonci koji su se uvjenčali u ove krajeve, onda turistička priča ima uporište.
Fišijada pak ima i tradiciju, a čuvari Krenice, članovi Udruge sportskih ribolovaca “Amur”, na čelu s Josipom Majstorovićem Musom, dokazali su se svojim aktivizmom. Područje Krenice redovito očiste, a ističu se i uspjesima u sportskom ribolovu, bave se i poribljavanjem na jezeru, štite ga od krivolovaca, bore se protiv kapitalističkih ideja uništenja jezera na području općine Grude... U poslijepodnevnim satima, dok smo zabilježili govore voditeljice i načelnika, krenuli smo u pohode, od lonca do lonca, bez poklopca, da vidimo što fiš-majstori kuhaju uz ribu. Fiš-paprikaš je već dobivao boju, ubacivali su se neki posebni sastojci, miris se širio područjem. Somovi i šarani su se toćali u vodi, vinu, luku, češnjaku, crvenoj i ljutoj paprici, papru..., a u jednom je bilo i rajčice, možda i previše za fiš, ali taman za riblju juhu od rajčice koja nam se iznimno svidjela.
Ubrzo nas je zapao i zahtjevan posao, a to je biti dio žirija koji ocjenjuje fiš-paprikaš. Dobro, više smo za mesne specijalitete, ali iz radoznalosti smo svašta probali u životu, pa i fiš-paprikaš. Među 10 jela Mateo Vrdoljak, Dragan Leventić i Željko Andrijanić morali su ocijeniti najbolje. Koliko je žiri bio strog, možda najviše zbog poduzetnika Matea, Hercegovca u Slavoniji, koji je svojedobno osvajao natjecanja u sportskom ribolovu i koji svakog tjedna u restoranu pojede fiš-paprikaš, govori i činjenica da nitko nije dobio najveću ocjenu koja se mogla dobiti, a to je desetka. Što se tiče člana žirija Dragana Leventića, poznatog grudskog stomatologa, on se dosta osvrtao na izgled i složili smo se da su neke kuhare nijanse dijelile da upotpune i okus i izgled, međutim, u svakoj igri često odlučuje ono nešto da bi se ostvario veći uspjeh.
Nije bilo desetke
Koliko se ozbiljno pristupalo ocjenjivanju, govori i činjenica da su neke porcije ponovno kušane, da nije ostalo nešto što suci nisu zapazili, ali nepca su za ovu prigodu bila naštimana na strogo profesionalno. Na kraju, prvo mjesto pripalo je Brđanima, drugo mjesto odnijela je ekipa iz Valpova, a treće mjesto Silvana i Nikola Eljuga - Gradina.
Ono što je posebno mnogima privuklo pozornost je to da su uz jezero koje nema dno kuhali i kulinarski majstori iz Ukrajine i Kazahstana, što događaju daje status prvoklasnog, međunarodnog. Riba, kako ona s gradela, tako i ona koja se kao fiš-paprikaš krčkala u loncu, bila je nagrada za sva nepca, a druženje je uz tamburaše Starog fenjera trajalo do kasno u noć. Želja mnogih je da Amur nastavi uspješno raditi i u razdoblju koje dolazi, da sve bude vrhunski i na idućoj Fišijadi, u kolovozu 2025. godine.